Razlika između verzija stranice "Hidroksiapatit"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Rescuing 0 sources and submitting 0 for archiving.) #IABot (v2.0
m ISBN magic link > {{ISBN}}; razne ispravke
Red 1:
'''Hidroksiapatit''' ili '''hidroksilapatit ''' (''HA'') se prirodno javlja u [[mineral]]ima [[kalcij]] [[apatit]] a formule Ca<sub>5</sub>(PO<sub>4</sub>)<sub>3</sub>(OH), koja se obično piše kao Ca<sub>10</sub>(PO<sub>4</sub>)<sub>6</sub>(OH)<sub>2</sub> da bi se označilo da [[kristal]]ne jedinice imaju dva oblika. Hidroksilapatit je krajnji član kompleksa [[apatit]]ne grupe. OH<sup>- </sup> [[ion]] može zamijeniti [[fluorid]], [[hlor]]id ili [[karbonat]], dajući [[fluorapatit]] ili [[hlorapatit]]. Kristalizira u šestougaoni kristalni sistem). Čisti hidroksilapatite je prah bijele boje. Međutim, u prirodi se apatiti mogu također imati smeđu, žutu ili zelenu boju, poredivu sa diskoloracijom [[zub]]ne fluoroze .
 
Do 50% volumena i 7% mase apatita je modificirano u oblik hidroillapatit (poznat kao [[kost|koštani]].<ref> Junqueira L. C., Carneiro J. (2003): Basic Histology, Text & Atlas. McGraw-Hill Companies, {{ISBN |0-07-137829-4}}.</ref>
 
Gazirani kalcij-deficitarni hidroksilapatite je glavni mineral [[zub|zubne cakline]] i [[dentin]]a. Hidroksilapatitni kristali su također nalaze u malim kalcifikacijama (u [[epifiza|epifizi]] i drugim strukturama) poznat kao ''corpora arenacea'' ili ''moždani pijesak''.
Red 14:
'''x''' = (između 0 i 1) ima Ca/P odnos 1,67 - 1,5.<br> Ca/P odos se često upotrebljava u raspravamao [[kalcij]] [[fosfat]]nih faza.
 
Stoihiometrijski [[apatit]] Ca<sub>10</sub>(PO<sub>4</sub>)<sub>6</sub>(OH)<sub>2</sub> ima Ca/P odnos 10:6, uz normalno ispoljavanje 1.67. <br>Nestoihiometrijske faze imaju hidroksiapatitnu strukturu sa (Ca<sup>2+</sup>) i anion (OH<sup>–</sup>) slobodna mjesta.<br> Mjesta tako zauzimaju fosfatni anioni u stehiometrijskom hidroksiapatitu, zauzima [[fosfat]] ili [[vodik]] fosfat u HPO<sub>4</sub><sup>2–</sup>, anion.
 
Preparacija ove kalcijske deficijentne faze može se prirediti precipitacijom iz a mješavine [[kalcij nitrat]]a i [[diamonij fosfat]]a sa željenim Ca/P odnosom, npr. za dobijanje uzorka sa Ca/P odnosom 1,6.<ref>[http://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0142961201002186,,Biomaterials.]{{Mrtav link|datum=Oktobar 2019 |bot=InternetArchiveBot }}</ref>
 
:9.6Ca(NO<sub>3</sub>)<sub>2</sub> + 6(NH<sub>4</sub>)2HPO<sub>4</sub> → Ca<sub>9.6</sub> (PO<sub>4</sub>)<sub>5.6</sub> (HPO<sub>4</sub>)<sub>0.4</sub> (OH)<sub>1.6</sub>
 
Sintiziranje ove nestehiometrijske faze formira čvrstu fazu koja je intimna mješavina trikalcijum fosfata i hidroksiapatita, zvanu bifazni kalcijum fosfat
Red 26:
==Upotreba u medicini==
[[File:Hydrogel-HA.jpg|thumb|left|120px|Fleksibilni hidrogel-HA kompozit, koji je organogeni [[mineral]]ni matriksni odnos približan onom u ljudskpj kosti]]
U ljudskom tijelu, hidroksilapatit se može naći u [[zub]]ima i [[kost]]ima. Dakle, on se obično koristi kao punilo u zamijeni amputiranih kostiju ili kao premaz za poboljšanje srastanjakosti i urastanje [[protez| protetskih]] implantata. Iako postoje i mnogi drugi materijali sa sličnim ili čak identičnim kemijskim konfiguracijama, tijelo reagira na njih vrlo različito. [[koral]]ski kosturi se mogu, pod visokim temperaturama, pretvoriti u hidroksilapatit. Porozne strukture omogućuju relativno brzo urastanje unatoč početne mehaničke čvrstoće. Prednost mu je i u tome što visoka temperatura spaljuje bilo koje organske molekula, kao što su [[protein]]i, prevenira imuni odgovor i odbijanje.
==Upotreba u arheologiji==
U [[arheologija|arheologiji]], hydroksiapatite iz ljudi i životinja ostaje i nakon smrti. Analizom se može rekonstruirati drevna prehrana. U mineralnim frakcijama kosti i zuba djeluje kao rezervoar elemenata u tragovima, uključujući i [[stroncij]]. Utvrđeno je da je odnos stroncij a i kalcija u kosti hydroksiapatit uglavnom odražava ishranu [[životinja]] u periodu prije smrti, kada se formirala kost (5-10 godina u slučaju posmrtnih ostataka), ili u slučaju dentalne mineralizacije u djetinjstvu. Analiza omjera Sr/Ca omogućava određivanje ishrane [[individua]] i njihovu klasifikaciju kao [[mesojed]]a, [[biljojed]]a ili [[svaštojed]]a , kao i da li su bili pretežno [[more|morske]] ili [[kopno|kopnene]] životinje. Međutim, teškoća kompenzacije za ''post-mortem'' kontaminaciju arheoloških uzoraka u interakciji sa podzemnim svijetom i dalje bacaju sumnju na pouzdanost metoda. Analiza stabilnih izotopa ima sviše alternativa, iako [[stroncij]] i drugi tragovi [[mineral]]a obično koriste za stomatološke uzorake, obično u situacijama kada je to nemoguće a sadržaj [[kolagen]]a kosti se potpuno raspao za proučavanje [[paleolit]]skog uzoraka.
Red 33:
 
3Ca<sub>3</sub>(PO<sub>4</sub>)<sub>2</sub> x Ca(OH)<sub>2</sub> +2F → 3Ca<sub>3</sub>(PO<sub>4</sub>)<sub>2</sub> x CaF<sub>2</sub> + 3(OH<sup>–</sup>)<sub>2</sub>,<br>
pri čemu maksimum fiksiranog fluora u kostima iznosi 3,8%. Pokušaji primjene ovog metoda u apsolutnom datiranju osteoloških ostataka odbačeni su ubjedljivim dokazima da na količinu formiranog fluorapatita značajno utiču i uslovi [[fosil]]izacije. Zato se u suvremenoj [[antropologija|(paleo)antropologiji]] "metod fluora" primjenjuje isključivo u relativno-hronološkim istraživanjima (različito [[fluor]]iziranih) [[kost]]iju sa istog lokaliteta, uz ogradu da se ne preporučiuje za odgovarajuća istraživanja na terenima koji su ekstremno bogati fluorom, niti u specifičnim uvjetima osteomineralizacije u tropskim područjima.<ref>Hadžiselimović R. (1986): Uvod u teoriju antropogeneze. Svjetlost, Sarajevo, {{ISBN |9958-9344-2-6}}.</ref><ref>Campbell B. G. (2009): Human evolution: An introduction to mans adaptations. British Museum of Natural History, London, ISBN 0-202-02041-X; {{ISBN |0-202-02042-8}}.</ref>
 
==Također pogledajte==