Razlika između verzija stranice "Halucinacija"

'''Halucinacije''' ([[latinski jezik|lat.]] ''hallucinatio''/'' alucinatio'' = priviđenje) su lažna doživljavanje objekata ili lica koji stvarno ne postoje, tzv. "percepcija bez predmeta". Obuhvataju sva [[čulo|čula]] ([[vid]], [[sluh]], [[miris]], [[okus]], [[estetika|estetska]], [[spol|genitalna]]).<ref>Lewis H. J. (1992). Trauma and recovery. BasicBooks, New York, {{ISBN |0-465-08766-3}}.</ref><ref>Hunt N. C. (2010). Memory, war and trauma. Cambridge University Press, Cambridge, {{ISBN |978-0-521-71625-3}}.</ref><ref>Scaer R. C. (2005): The trauma spectrum: Hidden wounds and human resiliency. Norton, New York, {{ISBN |0-393-70466-1}}.</ref><ref>Briere J., Scott C. (2006): Principles of trauma therapy: A Guide to symptoms, evaluation, and rtreatment. California: SAGE Publications, Inc., {{ISBN |978-0-7619-2921-5}}.</ref>

Takva priviđanja se javljaju kao prisilni osjećaj stvarnosti pa izaziva određene modele [[ponašanje|ponašanja]] i usmjeravaju [[emocija|emocije]]. To nisu normalna stanja, iako ponekad pogađaju i normalne osobe. Pri lažnim halucinacijama (pseudohalucinacije) osoba je svjesna da ne postoji objektivni podražaj, ali im se ne može oduprijeti. Za razliju od ovih, u [[iluzija]]ma postoje vanjski objekti, ali se krivo prepoznaju i tumače.

Pokazalo se da su najčešće su [[sluh|slušne]] halucinacije. Takozvane liliputanske halucinacije se ispoljavaju kao nepostojeća percepcija umanjenih objekata i osoba (tokom visokih temperatura i [[otrov]]anja). Nasuprot tima, makroptične halucinacije se odnose na percepciju povećanih objekata. Elementarne halucinacije obuhvataju pojave neoblikovanih doživljavanje ([[svjetlo]], iskrenje, blještanje) ili jednostavnih [[zvuk]]ova (šum, kucanje, [[muzika]], [[govor]])<ref>Hadžiselimović R., Maslić E. (1999): Osnovi etologije – Biologija ponašanja životinja i ljudi. Sarajevo Publishing, Sarajevo, {{ISBN |9958-21-091-6}}.</ref>

[[Hipokampus|Vankampusne]] halucinacije potiču se izvan čulnog područja, a hipnagogne javljaju se prilikom uspavljivanja. Inducirane halucinacije prenose se od jedne osobe na druge (naprimjer tokom [[hipnoza|hipnoze]]). Negativne halucinacije nastaju onda kada subjekt ne percipira prisutne objekte, a refleksne halucinacije se javljaju nakon podražaja drugog perceptivnoga sistema. Jednostrane halucinacije nastaju samo na jednoj strani bilateralnog čulnog sistema.<ref>Rothschild B. (2000). The body remembers: the psychophysiology of trauma and trauma treatment. New York: Norton. {{ISBN |0-393-70327-4}}.</ref><ref>Briere J., Scott, C. (2006). Principles of Trauma Therapy: A Guide to Symptoms, Evaluation, and Treatment. California: SAGE Publications, Inc., {{ISBN |978-0-7619-2921-5}}.</ref><ref>Laplanche J., Pontalis J. B. (1967). The language of psycho-analysis. W. W. Norton and Company, {{ISBN |0-393-01105-4}}.</ref>