Razlika između verzija stranice "Bosanski jezik"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m →top: datumi: ispravljam "D. Mjesec GGGG" u "D. M. GGGG" |
m ISBN magic link > {{ISBN}}; razne ispravke |
||
Red 6:
* {{ZID|Bosna i Hercegovina}} (1.866.585 - 52,86%)<ref name="Popis 2013">{{cite web|url=http://www.popis2013.ba/popis2013/doc/Popis2013prvoIzdanje.pdf|title=Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013. - Rezultati popisa|publisher=Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine|accessdate=9. 7. 2016}}</ref>
* {{ZID|Srbija}} (138.871)<ref name="Popis_2011_SR">[http://popis2011.stat.rs/ Zvanični rezultati popisa na službenom sajtu Republičkog zavoda za statistiku Srbije]</ref>
* {{ZID|Crna Gora}} (33.077)<ref name="Popis_2011_CG">[http://monstat.org/cg/page.php?id=534&pageid=322 Zvanični rezultati popisa na veb-sajtu Zavoda za statistiku Crne Gore]</ref
* {{ZID|Hrvatska}} 16.856<ref name="Popis_2011"
* {{ZID|Slovenija}} (oko 50.000)
* {{ZID|Makedonija}} (17.018)<ref>{{en simbol}} {{mk simbol}} [http://www.stat.gov.mk/PublikaciiPoOblast_en.aspx?id=54&rbrObl=31 Census of Population, Households and Dwellings 2002]</ref>
Red 17:
| rang = nije u prvih 100
| jezička porodica = [[indoevropski jezici|indoevropski]]<br>
:[[slavenski jezici|slavenski]]
::[[južnoslavenski jezici|južnoslavenski]]
:::[[štokavsko narječje]]
::::'''bosanski'''
Red 28:
| sil = BOS
}}
'''Bosanski jezik''' je [[Južnoslavenski jezici|južnoslavenski]] [[standardni jezik]] zasnovan na [[Štokavsko narječje|štokavskom narječju]] koji koriste uglavnom [[Bošnjaci]], ali i značajan broj ostalih osoba bosanskohercegovačkog porijekla.
Bosanski je službeni jezik u [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]],<ref>[http://www.ohr.int/ohr-dept/legal/oth-legist/doc/fbih-constitution.doc Art. 6 of the Constitution of the Federation of Bosnia and Herzegovina] {{en simbol}}</ref> uz [[Srpski jezik|srpski]] i [[Hrvatski jezik|hrvatski]], a regionalni na [[Kosovo|Kosovu]]<ref>{{cite book|url=https://books.google.com/books?id=WZ1GAAAAQBAJ&pg=PA129|title=Handbook on Policing in Central and Eastern Europe|author=Driton Muharremi and Samedin Mehmeti|publisher=Springer|year=2013|page=129}}</ref> i u [[Sandžak]]u ([[Srbija]]<ref>{{cite web|url=http://www.coe.int/t/dg4/education/minlang/Report/EvaluationReports/SerbiaECRML1_en.pdf|title=European charter for regional or minority languages: Application of the charter in Serbia|publisher=[[Council of Europe]]|year=2009}}</ref> i [[Crna Gora]]<ref name="MontenegroConstitution">{{cite web |url= http://www.pravda.gov.me/vijesti.php?akcija=rubrika&rubrika=121 |title= Član 13. Ustava Crne Gore |accessdate= 19. 10. 2007 |archiveurl= https://web.archive.org/web/20090617081137/http://www.pravda.gov.me/vijesti.php?akcija=rubrika&rubrika=121 |archivedate=17. 6. 2009 |url-status= dead }}</ref>).
Prema [[Popis stanovništva u Bosni i Hercegovini 2013.|popisu iz 2013]], 1.866.585 stanovnika u Bosni i Hercegovini govori bosanskim jezikom, što predstavlja 52,86% ukupnog stanovništva Bosne i Hercegovine.<ref name="Popis 2013"
Osim toga, u [[Srbija|Srbiji]] ovim jezikom se služi 138.871 stanovnik<ref name="Popis_2011_SR"/>, [[Crna Gora|Crnoj Gori]] 33.077,<ref name="Popis_2011_CG"/> [[Hrvatska|Hrvatskoj]] 16.856,<ref name="Popis_2011">{{cite web |url= http://www.dzs.hr/ |title= Zvanični rezultati popisa Državnog zavoda za statistiku}}</ref> [[Kosovo|Kosovu]] 28.898<ref name="Popis_2011_Kosovo"/> i [[Zapadna Evropa|Zapadnoj Evropi]] i [[Sjeverna Amerika|Sjevernoj Americi]] 150.000 stanovnika, te neutvrđen broj iseljenika u [[Turska|Turskoj]] (neki izvori pretpostavljaju 100.000 do 200.000 govornika; na popisu stanovništva u Turskoj 1965. godine 17.627 osoba navelo je bosanski kao [[maternji jezik]], 2.345 osoba navelo je bosanski kao jedini jezik kojim govore, a 34.892 osobe navele su bosanski kao drugi jezik kojim se najbolje služe).<ref>[[Heinz Kloss]] i Grant McConnel, ''Linguistic composition of the nations of the world'', vol. 5: "Europe and USSR", Presses de l'Université Laval, [[Québec (grad)|Québec]], 1984; {{ISBN
Pisma bosanskog jezika su [[Bosanska abeceda|latinica]] i [[ćirilica]], mada se ćirilica sve slabije koristi. Historijska pisma su [[bosančica]] i [[arebica]].
Nauka koja se bavi bosanskim jezikom naziva se [[bosnistika]].
Red 67:
Slijede neka svjedočanstva, argumenti, činjenici i primjeri:
*Bošnjaci su ostali vezani za svoj jezik i od kraja 15. do početka 20. stoljeća stvaraju književna djela i na orijentalnim jezicima. Blizu tri stotine stvaralaca u tom periodu ostavilo je raznorodna djela, najvećim dijelom na turskom, arapskom i perzijskom jeziku. Na turskom jeziku stvorena je lijepa književnost, od epskih pjesama iz najranijeg vremena preko bogate lirike i proze. U tim djelima jezik žitelja Bosne nazivan je bosanskim. Više od stotina tih autora dodalo je svom imenu odrednicu Bosnavi/Bosnali/Bosnjak/Bosanac, koja signalizira njihovu golemu i trajnu vezanost za maticu Bosnu. U četiri vijeka osmanlijske vladavine uočavaju se tri razvojna toka. Prvi je pisana aktivnost na narodnom jeziku i bosančici. Drugi je stvaralaštvo na turskom, perzijskom i arapskom jeziku. Treći, [[alhamijado-literatura]], književna tvorevina na narodnom jeziku i arapskom pismu. Bosanska kurzivna ćirilica ili [[bosančica]] koja je nastala u Bosni kao posebno pismo, upotrebljava se kao svjetovno pismo i igra najvažniju ulogu u očuvanju kontinuiteta slavenske pisane riječi među bosanskim stanovništvom. Ovo pismo njeguje se na dvorovima sandžakbega, kao i ranije kada su bosanski vladari u srednjem vijeku pisali njime, a igra veliku ulogu i u diplomatskim kontaktima sa evropskim zemljama. Većina srednjovjekovne korespodencije na prostorima Bosne i Hercegovine je pisana bosančicom. Na Porti (u Stambolu) se govorilo "bosanskim" kao diplomatskim jezikom. Bosanski begovi dugo vremena su u prepiskama sa [[Dubrovačka Republika|Dubrovačkom Republikom]] i drugim susjednim zemljama služili bosančicom, koja se nazivala i "begovo pismo" ili "begovica", a bila je raširena i u privatnoj prepisci. Njome su se koristile i susjedne zemlje. Čak se neki tekstovi na turskom jeziku pišu tim pismom, što govori o dubokim korjenima ćirilične tradicije u Bosni. Djela na orijentalnim jezicima su mnogobrojna, ali sve više se i u njih unosi duh narodnog poetskog jezičkog bića i izraza kao što je to slučaj u poeziji D. Bajezidagića (umro 1566/[[1603), M. Nerkesije Sarajlije (oko 1584-1635), D. Mezakije (umro 1676/1677), A. Rizvanbegovića-Stočevića (1839-1903), H. Rizvanbegovićeve (1845-1890).
*Naziv bosanski nije uobičajen samo kod onih koji su stvarali na orijentalnim jezicima (dovoljno je pogledati Ljetopis Mula-Mustafe Bašeskije) nego i kod Bošnjaka koji su pisali alhamijado književnost (Španska kovanica ''al agami''=stran, tuđ, bukvalno: strana književnost). Dok je [[turski jezik]] bio jezik administracije, službeni jezik, perzijski je dominirao u pjesništvu, a arapski je bio jezik vjere i nauke. Oni koji su se htjeli afirmisati bilo u politici, vojsci, umjetnosti, nauci - morali su da poznaju te jezike. Međutim ti jezici nisu nikada ušli u šire mase i nisu uticali na njegovanje svog maternjeg bosanskog jezika. Dovoljno je spomenuti ovdje samo Muhameda Hevaiju Uskufiju.
*Konstantin Filozof (pisac s kraja 14. i početka 15. stoljeća) u spisu "Skazanie izjavljeno o pismeneh" spominje bosanski jezik uz bugarski, srpski, slovenski, češki i hrvatski.
*Jedan od najstarijih spomena bosanskog jezika imamo u notarskim knjigama grada [[Kotor]]a: 3. jula 1436, mletački knez u Kotoru kupio je petnaestogodišnju djevojku "bosanskog roda i heretičke vjere, zvanu bosanskim jezikom Djevenu".
Line 86 ⟶ 84:
*[[Mula Mustafa Bašeskija]] u svom ''[[Ljetopis (Bašeskija)|Ljetopisu]]'' spominje Mula Hasana Nikšićanina (1780), koji govori pola turskim, pola bosanskim jezikom.
*Naziv bosanski jezik upotrebljavaju i Slavonci Ivan Grličić (župnik u Đakovu, 1707) i [[Matija Petar Katančić]] (1831. u Budimu objavio u šest knjiga prevod Svetog pisma "u jezik Slavno-Illyricski izgovora Bosanskog").
[[Datoteka:RacsunBosanskiJezik1827.jpg|mini|desno|250px|Udžbenik za
*Prema svjedočenju [[Matija Mažuranić|Matije Mažuranića]] (''Pogled u Bosnu učinjen 1839–1840'', Zagreb, 1842, str. 54), sarajevski paša, iako "dobro znade turski, arapski i arnautski", ne voli da neko pred njim govori turski i ističe "da je naš slavni bošnjački jezik od svih najljepši na svijetu". U ''Putopisu'' se kaže da se u Bosni "eglendiše Bošnjački".
*Svoj jezik naziva bosanskim i Stočanin Halil Hrle, prevodilac s arapskog ("Kasidei burdei bosnevi", Stolac, 1849).
Line 92 ⟶ 90:
*I hercegovački ustanici su ga tako zvali: Pero Tunguz, jedan od njihovih vođa, znao je reći: "Razumi me, čoeče, bosanski ti govorim!"
*Autor prvog štampanog alhamijado teksta, s prvim pokušajem stvaranja stabilnijeg arabičkog pravopisnog uzusa za štampanu praksu, jest Mustafa Rakim (1868. objavio je u [[Istanbul]]u djelo ''Ovo je od virovanja na bosanski jezik kitab''). Autorstvo tog djela inače je pripisivano Mehmedu Agiću iz [[Bosanski Brod|Bosanskog Broda]].
[[Datoteka:Bosnian Grammar for High Schools. Parts 1 and 2, Study of Voice and Form WDL7482.pdf|mini|desno|250px|''
* Mostarac [[Omer Humo]] (umro 1880), narodni prosvjetitelj, koji se borio za uvođenje narodnog jezika u škole, na kraju svog Ilmihala (''Sehletul vusul'', [[Sarajevo]], 1875; to je prva knjiga pisana arebicom a bosanskim jezikom, objavljena u Bosni i Hercegovini) kaže: "Ah, da je Bog do meni bio avaki bosanski pisani ćitab", a u pjesmi "Stihovi zahvale na bosanskom jeziku": "Brez šubhe (sumnje) je babin jezik najlašnji, svatko njime vama vikom besidi, slatka braćo, Bošnjaci, hak (istinu) vam Omer govori". Autor je i pjesme "Dova na bosanskom".
*[[Gramatika bosanskoga jezika (1890)|''Gramatika bosanskoga jezika za srednje škole]]'' nepotpisanog autora Frane Vuletića prva je gramatika u Bosni i Hercegovini za interkonfesionalno školstvo. Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine štampala ju je 1890. Doživjela je više izdanja i bila u upotrebi do 1911, s tim što od 1908. nosi naziv ''Gramatika srpsko-hrvatskog jezika''.
Line 162 ⟶ 160:
*epske i lirske pjesme, a i veoma popularne i rado bilježene sevdalinke, pružaju, u pogledu jezičkog izraza, očekivanu sliku-unatoč "prepravljanju" tekstova tokom vremena (npr. uklanjanje raznih jezičkodijalekatskih osebujnosti, a katkad i nedopustive intervencije u tekstu koje su se očitovale u dodavanju ili oduzimanju riječi ili cijelih stihova), vidljivo je da je usmeno bošnjačko stvaralaštvo, na dijalekatskom nivou, ostvareno na bosansko-dalmatinskom, istočno-bosanskom, istočnohercegovačko-krajiškom i zetsko-sandžačkom dijalektu
* narodne pjesme imaju osjetno veći udio turcizama, ili islamskih orijentalizama u vokabularu, nego što je to uobičajeno u razgovornom jeziku
| |||