Razlika između verzija stranice "Historija Crne Gore"

Dalja jačanja crnogorske vlasti je nastavio sinovac Vladike Petra II, [[Danilo II Petrović Njegoš]] (rodio se [[25. maj]]a [[1826]]. godine, a umro [[13. august]]a [[1860]]. godine) od [[1851]]. godine. Narod se teško mirio sa autokratskom vlašću, a plemenski poglavari su htjeli više samostalnosti. On je vodio aktivnu vanjsku politiku. Sve ove otpore Danilo II je surovo gušio. Kako bi se lakše borio protiv plemenskog sepratizma, Danilo II je reorganizirao ''narodnu vojsku'', vršeći popis svih plemena u Crnoj Gori i određujući starešine plemenskih vojnih odreda. Stvorio je i vlastitu gardu. Iz Senata je izbacivao nepoželjne članove, a uvodio svoje pristalice. [[1852]]. godine postaje prvi knez ''Kneževine Crne Gore'' kao svetovne države, umjesto pređašnjeg crkvenog entiteta. Iste godine je došao u sukob sa [[Osmanlijsko carstvo|Osmanlijskim carstvom]] zbog te odluke. Crnogorske snage su uspjele zauzeti [[Žabljak]], ali samo na kratko vrijeme. Sljedeće, [[1853]]., Knez Danilo II je podržao ustanke hercegovačkih plemena u [[Hercegovina|Hercegovini]]. To je izazvalo navalu [[Omer-Paša Latas|Omer-Paše Latasa]] na Crnu Goru. Uprkos herojskom crnogorskom otporu, Osmanlijske snage stežu obruč oko Crne Gore. Taj teški period za Crnu Goru bi poznat kao ''Omer-Pašina godina''. Knez Danilo II se obratio Ruskim i Austrijskim carstvima za pomoć, koji su ubijedili Osmanlije da odustanu. [[1855]]. godine knez Danilo II donosi ''Zakonik'' koji je garantirao privatnost, privatnu svojinu i ravnopravnost svih Crnogoraca i Brđana. Time su određene smrtne kazne za čedomorstvo, izdaju domovine i krađu po treći put, a ostale kazne su uglavnom bile tjelesne. Najoštrije kazne su bile za neispunu poreskih obaveznica. Također je i zabranjeno četovanje po susjednom austrijskom primorju u [[Boka Kotorska|Boki Kotorskoj]]. Zakonik Kneza Danila II je zaveo ''patrijarhalno društvo'' u Crnoj Gori. Ubrzo, [[1857]]. Knez Danilo II podržava daljne hercegovačke ustanke pod vođstvom [[Luka Vukalović|Luke Vukalovića]], što je izazvalo nove Osmanlijske pohode na Crnu Goru. Crnogorci su izvojevali značajnu pobjedu na [[Grahovo|Grahovu]] [[1858]]., ali su velike sile ponovno natjerale obje zaraćene strane na mir. Te godine je konflikt sa osmanlijskom [[Porta|Portom]] započet stvaranjem Crne Gore kao svjetovne države završen. Evropska komisija je [[1859]]. godine utvrdila razgraničenje Kneževine Crne Gore i Osmanlijske teritorije. Ovom prilikom Crna Gora je tretirana kao nezavisna država. Crna Gora je proširena na neke pogranične teritorije za vrijeme vladavine Kneza Danila II. Knez Danilo II je pregovarao sa Kneževima [[Srbija|Srbije]] Aleksandrom Karađorđevićem i Mihailom Obrenovićem o ujedinjenju [[Srbi|Srba]], Danilo II je obećao da će svi Crnogorci učestvovati, i obećao je da će on sam služiti budućem kralju "Srpstva" kao običan vojnik. je predložio ujedinjenje [[1860]]. godine ga ubija jedan lični protivnik, dezerter kod [[Kotor]]a.