Ploča velikog sudije Gradeše

Ploča velikog sudije Gradeše pronađena je u junu 1964. godine u selu Podbrežju oko 3 km sjeverozapadno od Zenice, Bosna i Hercegovina. Smještena je u arheološkom odjelu Muzeja grada Zenice. Uz kamen otkopano je i nekoliko ljudskih kostiju, kamen sa žljebom i poveća ploča. Proglašena je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine Ploča prikazuje ne samo organizaciju dvora i njegove uprave nego i organizaciju i stepen razvitka čitave bosanske države u tom dobu. Umjesto suda dobrih ljudi javlja se već u XII vijeku institucija Velikog suda koja je atribut već razvijene feudalne države. Ovaj nalaz je još jedno svjedočanstvo da je u Bosni Kulinovog vremena zaista postojalo crkveno graditeljstvo, i pored tvrđenja o averziji »jeretičkih« Bosanaca prema crkvama.

Historija

Analizom je ustanovljeno da se radi o gornjoj polovini lijevog dovratka crkve mauzoleja sudije Gradeše i njegove žene, te da potječe sa kraja 12. stoljeća. Gradeša je bio veliki sudija za vrijeme vladavine bana Kulina. To je novi podatak o ustrojstvu sudske vlasti u spomenutome periodu.

Opis

Ploča je kamen u obliku stupa, čija visina iznosi 87 cm, širina 31 cm, a debljina 28 cm. Gornja baza stupa je ravna, što navodi na pomisao da je podupirala horizontalnu kamenu gredu - arhitrav u vratima.

Dvije strane stupa su otesane kao ravna ploha i nose natpise, a dvije su nešto nepravilnije. Čeona, ravna površina stupa, je u cijelosti ispisana, dok je desna, bočna strana, ispisana samo u gornjem dijelu. Na čeonoj strani stupa majstor je ćirilična slova urezivao pod dosta oštrim uglom. Slova su različite visine i kreću se od 15 –do 35 mm u 17 redova. U donjem dijelu ispisane površine tekst je zbijeniji zbog loše isplaniranoga prostora za pisanje. U tom prostoru, pored slova, naknadno su ugrebani i drugi znakovi kao što su grančice, grupe točkica, zarezi. Iz glavnog natpisa se saznaju slijedeći relevantni historijski podaci:

• da je u doba velikog bana Kulina, kako je intituliran na spomeniku, postojala funkcija velikog suca koju je Gradeša obavljao; to je prvi spomen Gradeše kao historijske ličnosti;
• da je Gradeša očigledno ktitor navedene porodične crkve (mauzoleja) i da je u njoj sahranjen;
• da je negdje u blizini mjesta nalaza postojala Crkva sv. Jurja (sv. Đurđa) iz tog perioda, znači, s kraja XII i početka XIII stoljeća. Poznato je da je sv. Đurđe najpopularniji svetac srednjovjekovne Bosne, pa je tim razumljivije što je i ovaj hram njemu posvećen.

Transkripcija natpisa glasi:

V D'NI B(A)NA VELIK(A)GO KULIN(A) BJEŠE GRA(D)JEŠA SUDI(JA) VELI U NEG(A) I S'-ZIDA (CRKVU) SVETAGO JURIJA (:) I SE LEZI U N(E)GO: I ŽENA EG(O)VA RCE (reče) POLOŽI(T)E ME U NEGO: ASE ZIDA DRAŽEO(H) MUČANIN': (TO) MU VOL'I B(OŽ)E; N(AN') (A)Z'PISH' PRO (DAN') (PO) P' (:)

Natpis na drugoj strani zauzima prostor od 18 cm pri vrhu stupa. Na cijeloj površini ove strane poznaju se nekad napisana slova, a donji dio je naknadno preklesan. Očuvano je i djelimično čitljivo samo osam prvih redova. Slova su visoka od 10 do16 mm i plitko ugrebena oštrim predmetom. Ovaj natpis i pored zajedničkih odlika sa tekstom na prvoj strani, se razlikuje u nekim detaljima u grafici i interpunkciji, pa se smatra da ga je pisala druga osoba, ali ne u velikome vremenskome razmaku. Vjerojatno se radi o prigodnome tekstu u svezi sa sahranom Gradeše i njegove žene. Trankskripcija glasi:

SLAVA VELI(KAGO) (GOSPO)DINA . . . B(A)-N(A) . . PISAH' U DNI GRAD (JESE?) . . I SVOGA . . SE . . . . I PO . . DOSTA ZAMO ... .(Z)ALAHU I JU DOBRI LU(DI)E I PLA(KA)HU SEI JUHO . . TADII ZITI . .

Dodatno se iz natpisa saznaje:

• da je Gradešina žena sahranjena pored muža.
• da je crkvu sagradio Draže Ohmučanin, jedan od prvih spomenutih srednjovjekovnih graditelja. Prezime Ohmučanin je vjerojatno postalo po kraju iz kojeg potiče. U Zenici, pored željezničke stanice, postoji lokalitet imenom Odmut ili Ohmut (ždrijebe)
• da je natpis pisao pop, čije ime počinje sa sljedeća tri slova "Pro...".

Literatura

• Marko Vego, Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine IV, Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1970.
• Marko, Vego, Novi i revidirani srednjovjekovni natpisi iz Bosne. Naše starine XIV-XV, Zavod za zaštitu spomernika kulture SR BiH, Sarajevo, 1981, 39-64.