Patti Smith

Patricia Lee "Patti" Smith (rođena 30. decembra 1946) jest američka pjevačica, tekstopisac, pjesnikinja i vizalna umjetnica, koja je postala utjecajna komponenta njujorškog pokreta pank-roka, sa svojim prvim albumom iz 1975. Horses. Zvana je i "kumom punka", ona je integrisala performansu Beat poezije sa rok-žanrom od tri akroda. Poznata je po pjesmi "Because the Night", koju je naspisala sa Bruceom Springsteenom, koja je dostigla 13. mjesto na Billboardovoj listi 100 najboljih 1978. U 2005. Patti Smith je dobila odlikovanje Ordre des Arts et des Lettres od Francuskog ministarstva kulture za umjetnost i pisanu riječ, i 2007. je ušla u Rock and Roll kuću slavnih.

Patti Smith

Rane godine

Smith je rođena u Chigagu 30. decembra 1946. Njena majka, Beverly, je bila jazz pjevačica a otac, Grant je radio u fabrici Honeywell. Provela je cijelo djetinjstvo u Deptford Township-u, u New Jersey-u. Odgojena kao dijete majke Jehovinog svijedoka, tvrdi da je imala jako religijsko obrazovanje i jako dobro Biblijsko obrazovanje, ali je napustila organizovanu religiju kao adolescent jer je osjećala de je previše ograničava i mnogo kasnije je napisala prvi stih njene obrade Them-ove pjesme "Gloria" "Isus je umro za nečije tuđe grijehe, ali ne moje" ("Jesus died for somebody's sins, but not mine") kao reakciju na njeno iskustvo. Smith je diplomirala u Deptford Township srednjoj školi 1964. Familija nije bila imućna pa je Smith počela da radi u fabrici. Patti Smith je izabrana za razrednog klauna u svojoj zadnjoj godini.

1967–1973: New York

Napustila je Glassboro State Učiteljski Koledž (sad Univerzitet Rowan) 1967. i preselila se u New York. Tu je upoznala fotografu Robert Mapplethorpe-a dok je radila u knjžari sa prijeteljem, pjesnikinjom Janet Hamill. Mapplethorpe-ove fotografije su postale omot za prvi album njene grupe Patti Smith Group, ostali su prijatelji do Mapplethorpe-ove smrti 1989. Otišla je u Pariz 1969. sa sestrom i tu je počela da nastupa na javnim mjestima i izvodi umjetničke performanse. Kad se vratila u New York, počela je živjeti u hotelu Chelsea sa Mapplethorpe-om, njih dvoje su redovno posjećivali pomodne Max's Kansas City i CBGB noćne klubove. Smith je uradila i soundtrack za Sandy Daley-ev umjetnički film "Robert Having His Nipple Pierced" u glavnoj ulozi je bio Mapplethorpe. Iste godine Smith se je pojavila sa Wayne County-em u Jackie Curtis-ovoj predstavi "Femme Fatale". Kao član Mark's Poetry Project-a provela je rane '70-e slikajući, pišući i izvodeći. 1971 izvela je, samo jednu noć, Sam Shepard-ovu Cowboy Mouth predstavu (U bilješkama je pisalo da se traži muškarac koji liči na kojota i žena koja liči na kravu). Blue Öyster Cult je na kratko uzeo u obzir Smith za mjesto glavne pjevačice, ona je imala doprinos u par njihovih pjesama uključujući i "Debbie Denise" (po njenoj pjesmi "In Remembrance of Debbie Denise"), "Career of Evil", "Fire of Unknown Origin", "The Revenge of Vera Gemini" (na kojoj pjeva u duetu), i "Shooting Shark". tokom ovih godina Smith je također pisala kao rock žurnalist, što je i bilo objavljeno u Rolling Stone i Creem magazinima.

1974–1979: Patti Smith Group

Do 1974 Patti Smith je počela samostalno svirati, u početku sa gitaristom i rock arhivistom Lenny Kaye-om, kasnije sa čitavim bendom, pored Kaye-a, Ivan Kral na basu, Jay Dee Daugherty na bubnjevima i Richard Sohl na pijanu. Ivan Kral je bio izbjeglica iz Čehoslovačke, izbjegao 1968 poslije pada Alexandra Dubčeka. Financirani od strane Roberta Mapplethorpe-a bend je snimio prvi snigl,"Hey Joe / Piss Factory" 1974. Strana A je bila verzija rock standarda sa dodatkom teksta o nasljednici bjeguncu Patty Hearst ("Patty Hearst, you're standing there in front of the Symbionese Liberation Army flag with your legs spread, I was wondering were you gettin' it every night from a black revolutionary man and his women..."). Strana B opisuje bespomoćnu mržnju koju je Smith osjećala radeći kao sklop fabričke linije i spas koji je otkrila u ukradenoj knjizi francuskog pjesnika iz 19. vijeka Arthur Rimbaud-a Illuminations.

Patti Smith Group je potpisala ugovor sa Clive Davis-om iz Arista Records, i 1975. je izašao njen prvi album Horses, kojeg je producirao John Cale uprkos nekim tenzijama. Album je stopio punk rock i poeziju a počinje obradom Van Morrison-ove pjesme "Gloria" i s njenim prvim stihom "Isus je umro za nečije tuđe grijehe ali ne moje". Omot koji je uradio Mapplethorpe postao je jedan od klasičnih omota rock istorije. Kako je Patti Smith Group imala turneju po SAD-u i Evropi punk je postajao sve popularniji. To je reflektirao siroviji zvuk drugog albuma grupe Radio Ethiopia. Smatran manje pristupačnijim od Horsesa, Radio Ethiopia je dobio lošije kritike. Ipak nekoliko pjesama je izdržalo test vremena, a Smith ih i danas redovno izvodi na koncertima. Dok je bila na turneji zbog novog albuma, Smith je slučajno otplesala do kraja visoke pozornice u Tampa-i, Florida i pala sa visine od 4,5 metra u prostor koncertnog orkestra, lomeći nekoliko vratnih kralješnjaka. Ozljeda je zahtijevala period odmora i intenzivnu fizikalnu terapiju, tokom čega je mogla da reorganizira svoj život. Patti Smith Group je izdala još dva albuma prije kraja '70-ih. Easter 1978. je bio njena najkomercijalnija ploča, sa singlom "Because the Night" koju je napisala sa Bruce Springsteen-om. Wave 1979. je bio manje uspješan album, iako su pjesme "Frederick" i "Dancing Barefoot dobile komercijalni prostor.

1980–1995: Brak

Prije izlaska albuma Wave,pošto nije više bila u vezi sa dugogodišnjim partnerom Allen Lanire-om ,srela je Fred "Sonic" Smith-a, bivšeg gitaristu benda MC5 iz Detroit-a i vlastitog Sonic's Rendezvous Band-a koji je volio poeziju koliko i ona. Pjesme sa albuma Wave "Dancing Barefoot" i "Frederick" su sve posvećene njemu. Šala koja je kružila u to vrijeme je da se jedino udala za njega da ne bi mijenjala prezime. Imaju sina, Jacksona rođenog 1982. koji je oženjen bubnjarkom grupe The White Stripes, Meg White. i kćerku Jesse rođenu 1987. Kroz čitave '80-e Smith je bila polovično u penziji živeći sjeverno od Detroita u St. Clair Shores, Michigan. Juna 1988., objavila je album Dream of Life u kojem su pjesme People Have the Power. Fred Smith je umro 4. novembra 1994. Nedugo poslije neočekivano joj je umro brat Todd i originalni klavijaturista Richard Sohl. Kad joj je njen sin Jackson napunio 14 Patti je odlučila da se vrazi nazad u New York. Poslije bola ovih smrti, njen prijatelj Michael Stipe iz R.E.M.-a i Allen Ginsberg (kojeg zna iz svojih rani godina u New Yorku) požurili su je da se vrati nazad na turneju. Na turneji je bila kratko sa Bob Dylan-om u decembru 1995 (Stipe je napravio kronologiju fotografija)

1996–2003: Ponovni izlazak

Smith je 1996 radila sa svojim dugogodišnjim kolegama na albumu Gone Again na kojem se nalaze "About a Boy" u spomen na Kurt Cobain-a. Smith je bila njegov fan, ali je bila više ljuta nego tužna zbog njegovog samoubistva. Iste godine je sarađivala sa Stipe-om na "E-Bow the Letter", pjesmi na R.E.M-ovom albumu New Adventures in Hi-Fi koju je također izvodila na nastupima sa bendom. Poslije izlaska Gone Again, Patti Smitth je izdala još dva nova albuma Peace and Noise 1997. (sa singlom "1959", o invaziji na Tibet) i Gung Ho 2000. (sa pjesmama o Ho Ši Minu i svom pokojnom ocu). Pjesme "1959" i "Glitter in Their Eyes" su bile nominovane za nagradu Grammy za najbolju rock voklanu performansu. Kompilacija sa čitavim njenim dotadašnjim radom je izašla 1996. pod nazivom The Patti Smith Masters i 2002. je izašao Land (1975–2002) kompilacija na dva diska koju uključuje nezaboravnu obradu Prince-ove "When Doves Cry". Njena samostalna izložba Strange Messenger je bila organizovana u The Andy Warhol Museum u Pittsburgh-u 28. septembra 2002.

2004–

27. aprila 2004. Patti Smith je objavila Trampin' koji je sadržao nekoliko pjesama o majčinstvu, kao počast njenoj majci koja je umrla dvije godine ranije. Smith je učestvovala na Meltdown festivalu u Londonu 25. juna 2005., predzadnji nastup je bio prvo uživo izvođenje cijelog albuma Horses. Gitarista Tom Verlaine je preuzeo mjesto Oliver Ray-a. Ovaj nastup je objavljen kasnije te godine kao Horses/Horses. U augustu 2005. Smith je održala predavanje o pjesmama Arthur Rimbaud-a i William Blake-a. Smith je 10.jula 2005. primila odlikovanje Ordre des Arts et des Lettres od Francuskog ministarstva kulture. Kao dodatak njenom utjecaju na rock muziku, ministarstvo je također priznalo njeno poštovanje prema Arthur Rimbaud-u. U oktobru 2006. je nastupala u CBGB noćnom klubu prilikom zatvaranja tog Manhattan-skog muzičkog okupljališta. Došla je na pozornicu u 21.30h i završila nastup te noći i zauvjek za ovaj klub, nekoliko minuta pošto je prošlo 1 poslije ponoći sa pjesmom "Elegie" i na kraju je pročitala spisak punk rock muzičara i zagovarača koji su umrli u prošlim godinama.

Smith je ušla u Rock and Roll Hall of Fame 12. marta 2007. Posvetila je svoju nagradu sjećanju na svog muža Freda i izvela je poznatu Gimme Shelter od The Rolling Stones-a. Smith je bila subjekt dokumentarca iz 2008. nazvanog Patti Smith: Dream of Life. Uživo album koji je snimila sa Kevin Shields-om The Coral Sea je objavljen jula 2008. 10.septempra 2009. poslije sedmice manjih dešavanja u gradu, Smith je izvela koncert na otvorenom u "Florence's Piazza Santa Croce",u sjećanje na svoj "legendarni" koncert u istom gradu 30 godina ranije.

Utjecaj

Smith je bila velika inspiracija za Michael Stipe-a iz R.E.M.-a. Slušajući njen album Horses kad mu je bilo 15 je izvršilo veliki utjecaj na njega. Kasnije je izjavio da je tad odlučio osnovati bend. U 1998. Stipe je objavio kolekciju fotografija nazvanu Two Times Intro: On the Road with Patti Smith. Stipe pjeva prateće vokale na njenim pjesmama "Last Call" i "Glitter in Their Eyes". Patti također pjeva prateće vokale na R.E.M.-ovoj pjesmi "E-Bow the Letter". 2004. Shirley Manson iz benda Garbage govorila ja u izdanju Rolling Stone-a "Besmrtnici: 100 Najvećih Umjetnika svih Vremena" o utjecaju koji je imala Patti Smith na nju. Članovi benda The Smiths Morrissey i Johnny Marr oba poštuju njen album Horses, a njihova pjesma "The Hand That Rocks the Cradle" je rađena po pjesmi "Kimberly" sa njenog albuma. Kasnije je Morrissey obradio "Redondo Beach," još jednu pjesmu sa istog albuma.

Članovi benda

1974	Lenny Kaye – gitara Richard Sohl – klavijature
1975–1979	Lenny Kaye – gitara Jay Dee Daugherty – bubnjevi Richard Sohl – klavijature Bruce Brody – klavijature (1978) Ivan Kral – bas-gitara
1988	Fred "Sonic" Smith – gitara Jay Dee Daugherty – bubnjevi Richard Sohl – klavijature
1996–2006	Lenny Kaye – gitara Jay Dee Daugherty – bubnjevi Tony Shanahan – bas-gitara, klavijature Oliver Ray – gitara
2007–present	Lenny Kaye – gitara Jay Dee Daugherty – bubnjevi Tony Shanahan – bas-gitara, klavijature Jackson Smith – gitara

Diskografija

Studio albumi Horses (1975) Radio Ethiopia (1976) Easter (1978) Wave (1979) Dream of Life (1988) Gone Again (1996) Peace and Noise (1997) Gung Ho (2000) Trampin' (2004) Twelve (2007) Banga (2012)

Ostali albumi Hey Joe / Piss Factory (1974) Hey Joe / Radio Ethiopia (1977) Set Free (1978) The Patti Smith Masters (1996) Land (2002) Horses/Horses (2005) iTunes Originals (2008) The Coral Sea (2008)

Bibliografija

• Seventh Heaven (1972)
• Early Morning Dream (1972)
• Witt (1973)
• Ha! Ha! Houdini! (1977)
• Babel (1978)
• Woolgathering (1992)
• Early Work (1994)
• The Coral Sea (1996)
• Patti Smith Complete (1998)
• Strange Messenger (2003)
• Auguries of Innocence (2005)
• Poems (Vintage Classics) by William Blake.
  Edited by and with introduction by Patti Smith (2007)
• Land 250 (2008)
• Trois (2008)

Vanjski linkovi

• Patti Smith na IMDb-ju