Osman Redžović
Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Osman ef. Redžović (1884-1935) rođen je u selu Strgačini (općina Rudo). Pohađao je medresu u Čajniču, a Daru-l-mu'allimin i Mektebi-nuvab u Sarajevu. Iza školovanja kratko vrijeme je obavljao kadijsku dužnost u Tuzli gdje ga je zatekao Prvi svjetski rat, te je 14. jula 1914. godine Osman-efendija regrutovan i imenovan vojnim imamom u Tuzli. Zbog neslaganja sa pretpostavljenim vojnim starješinama proglašen je neuračunljivim, a kasnije i penzionisan.
Poslije Prvog svjetskog rata izvjesno vrijeme živi i djeluje u Sarajevu. Imao je dosta vremena za izučavanje knjige. Dobri poznavaoci njegove učenosti stavljali su ga uz rame poznatog sarajevskog alima Ahmed ef. Bureka za koga se govorilo "da mu u učenosti nema ravna odavde do Stambola". U svjetovnim granama nauke naročito se isticao u poznavanju matematike i sferne trigonometrije.
Zbog posljedica rata imao je krhko zdravlje. Da bi se sklonio od gradske gužve, 1928. godine se premjestio u selo Korići - 7 km daleko od Visokog. U novoj sredini Redžepović razvija bogatu i raznovrsnu imamsko-mu'allimsku aktivnost, o čemu se ubrzo pronijela vijest i van granica visočkog sreza, pa su mu dolazili učenici i iz drugih susjednih krajeva. Nije bila rijetkost da u Osman ef. "medresi" bude 50-60 učenika. To je bio razlog što je uzeo sebi za pomoćnika, mu'allima sela Smrsnice, Salih-ef. Semica. Njih dvojica se smatraju, svaki na svoj način, borcima sa džehaletom - tamom provincije.
Nakon smrti, ukopan je u haremu džamije u Gračanici kod Visokog.