Ophioglossaceae
Ophioglossaceae je mala porodica paprati, poznata i kao gujini ili zmijski jezici. U klasifikaciji Grupe za filogeniju pteridofita iz 2016. (PPG I), to je jedina porodica iz reda Ophioglossales, koja se zajedno s Psilotales nalazi u podrarredu Ophioglossidae. Ophioglossidae su jedna od grupa poznatih kao eusporangiatne paprati. Članovi porodice razlikuju se od ostalih paprati na brojne načine. Mnogi u isto vrijeme imaju samo po jedan mesnat list. Njihovi gametopfiti su podzemni i za energiju oslanjaju se na gljive.[1][2]
| Ophioglossaceae | |
|---|---|
 | |
| Sistematika | |
| Carstvo | Plantae |
| Divizija | Pteridophyta |
| Razred | Psilotopsida |
| Red | Ophioglossales |
| Porodica | Ophioglossaceae Martinov, 1820 |
| Rodovi | |
| = Rodovi | |
Opis
urediPripadnici Ophioglossaceae obično su kopneni (osim nekoliko epifitskih vrsta roda Ophioglossum ) i javljaju se u umjerenim i tropskim područjima. U odnosu na ostale paprati razlikuju se po nekoliko aspekata:
- Mnoge vrste imaju samo po jedan nožoliki list godišnje. Listovi su obično mesnati, a u umje8renim područjima će tokom hladnijih mjeseci često postati smeđi ili crvenkasti.
- Umjesto leptosporangija, tipskih za većinu paprati, proizvode eusporangije, koje su veće, sadrže više spora i imaju deblje zidove.
- Njihovi sporofili (listovi koji nose spore) podijeljeni su u dva različita dijela, sporoforne, koji stvara sporangije i imaju znatno smanjenu i modificiranu oštricu, a ostatak lista je trofofora (za fotosintezu)
- Njihovi gametofiti su podzemni i za snabdijevanje energijom oslanjaju se na gljive (drugim riječima, oni su mikoheterotrofni), za razliku od kopnene, fotosinteze koju imaju gametofiti većine paprati.
- Osim što imaju mikoheterotrofne gametofite, postoji nekoliko članova roda Botrichium koji su jedinstveni među papratima po tome što su sporofiti takođe mikoheterotrofni, proizvodeći samo male efemerne sporofile koji ne fotosinteziraju.
Biljke imaju kratkotrajne spore formirane u sporangijama kojima nedostaje anulus, a stvaraju ju se na stabljici koja se odvaja od listova i mesnatog korijena. Nekoliko vrsta ima samo plodne bodlje, bez ikakvih uobičajenih listova. Spore neće klijati ako su izložene suncu, a gametofit može živjeti neke dvije decenije bez formiranja sporofita.
Rod "Ophioglossum" "ima najviše hromosoma po ćeliji od svih poznatih biljaka. Rekorder je Ophioglossum reticulatum , s oko 630 hromosomskih parova (1260 hromosoma po ćeliji. Kod ostalih broj hromozoma se kreće do 1440 (n = 720). Za poređenje , u somatskim ćelijama ljudi imaju "samo" po 46 hromosoma (n = 23).[3][4] Ophioglossum malviae iz zapadnih Gata u Indiji okarakterisan je kao najmanja kopnena pteridofitna biljka, obično veličine 1–1,2 cm.[5]
Potporodice i rodovi
uredi| Ophioglossaceae |
| |||||||||||||||
Broj rodova u porodici varirao je. Smithov sistem iz 2006. godine koristio je četiri roda, tretirajući široko Botrychium i Ophioglossum. Cheiroglossa je izdvojen ili ga uključuju u njih. PPG I sistem iz 2016 dijeli porodicu u četiri potporodice.[5][6][7][7][8]
- Helminthostachyoideae C.Presl
- Helminthostachys Kaulf.
- Mankyuoideae J.R.Grant & B.Dauphin
- Mankyua B.Y.Sun, M.H.Kim & C.H.Kim
- Ophioglossoideae C.Presl (ekvvalent za Ophioglossum s.l. u ostalim sistemima)
- Cheiroglossa C.Presl
- Ophioderma (Blume) Endl.
- Ophioglossum L.
- Rhizoglossum C.Presl
- Botrychioideae C.Presl (ekvivalent za Botrychium s.l. u ostalim sistemima)
- Botrychium Sw.
- Botrypus Michx.
- Japanobotrychum Masam.
- Sceptridium Lyon
Reference
uredi- ^ Chase, Mark W. (oktobar 2009). "A phylogenetic classification of the land plants to accompany APG III". Botanical Journal of the Linnean Society. 161 (2): 122–127. doi:10.1111/j.1095-8339.2009.01002.x.
- ^ Christenhusz, Maarten J. M.; Chase, Mark W. (2014). "Trends and concepts in fern classification". Annals of Botany. 113 (4): 571–594. doi:10.1093/aob/mct299. PMC 3936591. PMID 24532607. Nepoznati parametar
|lastauthoramp=zanemaren (prijedlog zamjene:|name-list-style=) (pomoć) - ^ Christenhusz, Maarten J. M.; Zhang, Xian-Chun; Schneider, Harald (2011). "A linear sequence of extant families and genera of lycophytes and ferns" (PDF). Phytotaxa. 19: 7–54. doi:10.11646/phytotaxa.19.1.2. Nepoznati parametar
|lastauthoramp=zanemaren (prijedlog zamjene:|name-list-style=) (pomoć) - ^ Khandalwal, Sharda (1990). "Chromosome evolution in the genus Ophioglossum L.". Botanical Journal of the Linnean Society. 102 (3): 205–217. doi:10.1111/j.1095-8339.1990.tb01876.x.
- ^ a b Patel, Mitesh; Reddy, Mandadi (2018). "Discovery of the World's Smallest Terrestrial Pteridophyte". Scientific Reports. 8: 5911. Bibcode:2018NatSR...8.5911P. doi:10.1038/s41598-018-24135-2. PMC 5897345. PMID 29651115. Nepoznati parametar
|lastauthoramp=zanemaren (prijedlog zamjene:|name-list-style=) (pomoć) - ^ The Pteridophyte Phylogeny Group (novembar 2016). "A community-derived classification for extant lycophytes and ferns". Journal of Systematics and Evolution. 54 (6): 563–603. doi:10.1111/jse.12229.
- ^ a b Smith, Alan R.; Pryer, Kathleen M.; Schuettpelz, Eric; Korall, Petra; Schneider, Harald; Wolf, Paul G. (2006). "A classification for extant ferns" (PDF). Taxon. 55 (3): 705–731. doi:10.2307/25065646. JSTOR 25065646. Arhivirano s originala (PDF), 9. 12. 2021. Pristupljeno 21. 4. 2020. Nepoznati parametar
|lastauthoramp=zanemaren (prijedlog zamjene:|name-list-style=) (pomoć) - ^ Raven, Peter H.; Evert, Ray F.; Eichhorn, Susan E. (2005). "Biology of Plants" (7th izd.). New York: W.H. Freeman. ISBN 978-0-7167-1007-3. Nepoznati parametar
|lastauthoramp=zanemaren (prijedlog zamjene:|name-list-style=) (pomoć); journal zahtijeva|journal=(pomoć)
Vanjski linkovi
uredi- [1] Arhivirano 9. 12. 2021. na Wayback Machine
- Ophioglossaceae in Flora of North America (incl. Botrychiaceae)
