Oleanan

Oleanan je prirodni triterpenoid, koji se bično se nalazi u drvenastim angiospermima i kao rezultat toga se često koristi kao pokazatelj prisustva ovih biljaka u evidenciji fosila. Član je oleanoidne serije koja se sastoji od pentacikličkih triterpenoida (poput beta - amirina i takserola) kod kojih su svi prstenovi šesteročlani.

18β-Oleanan
Općenito
Hemijski spoj	18β-Oleanan
Druga imena	IUPAC-ime: Oleanan
Molekularna formula	C30H52
CAS registarski broj	471-67-0
InChI	1/C11H12N2O2/c12-9(11(14)15)5-7-6-13-10-4-2-1-3-8(7)10 /h1-4,6,9,13H,5,12H2,(H,14,15)/t9-/m0/s1 StdInChI: 1S/C30H52/c1-25(2)16-17-27(5)18-19-29(7)21(22(27)20-25) 10-11-24-28(6)14-9-13-26(3,4)23(28)12-15-30 (24,29)8/h21-24H,9-20H2,1-8H3/t21-,22+,23+,24-,27-,28+,29-,30-/m1/s1
Kratki opis	PubChem: 9548717
Osobine1
1 Gdje god je moguće korištene su SI jedinice. Ako nije drugačije naznačeno, dati podaci vrijede pri standardnim uslovima.

Struktura

Oleanan je pentaciklički triterpenoid, klasa molekula sastavljena od šest povezanih jedinica izoprena. Imenovanje i prstenastih struktura i pojedinačnih atoma ugljika u oleananu je isto kao u steroid ima. Kao takav, sastoji se od A, B, C, D i E prstena, a svi su šesteročlani.

Struktura oleanana sadrži brojne različite metilne skupine koje variraju orijentacijom između različitih oleanana. Naprimjer, u 18-alfa-oleananu, metilna grupa okrenuta je prema dolje za 18. atom ugljika, dok 18-beta-oleanan sadrži metilnu skupinu okrenuću prema gore na istoj poziciji.

Važno je napomenuti da je činjenica da su A i B prstenovi oleanane strukture identični onima hod hopana. Kao rezultat, obje molekule proizvode fragment m / z 191. Budući da se ovaj fragment često koristi za identifikaciju hopana, oleanan se može pogrešno identificirati u analizi hopana.

Sinteza

Kao i drugi triterpenoidi, nastaju iz šest kombiniranih izoprenskih jedinica. Ove jedinice izoprena mogu se kombinirati na više različitih načina. Kod eukariota (uključujući biljke) taj je put mevalonat (MVA). Za stvaranje steroida i drugih triterpenoida, izoprenoidi se kombiniruju u prekursor poznat kao skvalen, koji se zatim podvrgava enzimskoj ciklizaciji za proizvodnju različitih triterpenoida, uključujući oleanane.

Jednom kada se oleanani pređu u stijene ili sedimente, bit će podvrgnuti dodatnim izmjenama prije nego što se izmjere.

Merenje u uzorcima stijena

Oleanani se mogu identificirati u ekstraktima iz uzoraka stijena (ili biljaka) pomoću GC/MS. GC/MS je gasni hromatograf spojen sa masenim spektrometrom. Uzorak se prvo ubrizgava u sistem, a zatim prolazi kroz romatografsku kolonu. Koliko brzo se materijal kreće kroz hromatografski stuac ovisi o tome koliko dugo provede u svakoj od dvije faze tamo. Spojevi koji više razdvajaju u pokretnu fazu kretat će se brže za razliku od spojeva koji je više dijele u stacionarnu fazu. Rezultat toga je odvajanje različitih organskih molekula na osnovu njihovog vremena zadržavanja u GC.

Nakon odvajanja od GC, spojevi se zatim mogu analizirati masenim spektrometrom. Svaki spoj će sadržavati karakteristični maseni spektar, na osnovu fragmenata na koji se dijeli tokom ionizacije u masenom spektrometru. To znači da GC ne može samo da odvaja različite vrste molekula, već ih može i prepoznati.

Kao što je gore spomenuto, oni imaju karakteristični fragment mase na m / z = 191, pa će se pojaviti u istom odabranom ionskom hromatografu (SIC) kao hopani. Ovo može pomoći da se identificiraju u GC / MS skupovima podataka.

Upotreba kao kao biomarkera

Oleanane je identifikovan kao spoj u modernim angiospermima.

Zbog toga je njegovu prisustvo u fosilima, korišteno je za praćenje angiosperma kroz fosilne zapise. Na +primjer, otkriveno je da je omjer 18-alfa-oleanana + 18-beta-oleanane: 17-alfa-hopan u ekstraktima stijena (i pridruženi petroleji / ulja) u korelaciji (barem široko) s prisutnošću angiosperma u fosilnim zapisima. U ovom istraživanju, kombinacija alfa i beta-oleanana korištena je kao indikator za prisustvo angiospermi. Normalizirani su u hopanima, koji su široko prisutni u gotovo svim ekstraktima stijena koji dolaze iz nafte. Nadalje, pretpostavlja se da će, zbog strukturne sličnosti hopana i oleanana, slično djelovati na različite vremenske procese koji degradiraju prisutne biomarkere. Kao takav, omjer hopana i oleanana trebao bi biti sličan početnom omjeru, a na njega ne utiču procesi koji se javljaju u stijeni nakon fosilizacije.

Došlo je do određenog kašnjenja u prihvaćenim povećanjima taksonomske diverzifikacije angiospermija (koja su se dogodila sredinom krednogperioda) i povećanju koncentracija oleanana u fosilnom zapisu (što se dogodilo u kasnoj kredi ili čak i poslije). To bi moglo biti posljedica niza faktora, od kojih je jedan da su rane krhke angiosperme bile više zeljaste nego drvenaste i da su se drvenaste angiosperme pojavile tek nakon daljnje taksonomske diverzifikacije.

Konačno, studija je uvela ideju o „oleananskom parametru“, koji bi se mogao koristiti u procjeni unosa angiospermi u naftne izvore. To sa svoje strane daje neku predodžbu o starosti određenih naftnih izvora.

U skladu s tim, prisustvo angiospermi možda nije jedino što utječe na sadržaj oleanana u sedimentima, ekstraktima stijena i nafte. Naprimjer, postoje dokazi da kontakt s morskom vodom tokom procesa ranog taloženja može povećati koncentraciju oleanana u zrelom sedimentu. Ovaj dokaz proizlazi iz činjenice da su različiti pokazatelji utjecaja na more (omjeri stena C27 / C29, promjene elementarnog sastava u smjeru nizvodno koje su indikativne za infiltraciju vode u sustav i homofanski indeks). Uprkos tome, još uvijek nije jasno kako uticaj mora pojačava ekspresiju oleanana (na taj način povećava uočenu koncentraciju). Neke ideje uključuju promjene u pH, Eh i mikrobnom okruženju koje dolaze s interakcijom s morskom vodom.