Ohmov zakon

Ohmov zakon navodi da je električna struja koja teče kroz provodnik između dvije tačke direktno proporcionalna naponu između te dvije tačke. Uvodeći proporcionalnost, dolazi se do tri matematičke jednačine koje se koriste za opisivanje ovog odnosa:$$I={\frac {U}{R}}\quad {\text{ili}}\quad U=IR\quad {\text{ili}}\quad R={\frac {U}{I}}$$gdje je I struja kroz provodnik, U je napon izmjeren na provodniku, a R je otpor provodnika. Tačnije, Ohmov zakon kaže da je R u ovom odnosu konstantan, nezavisan od struje. Ako otpor nije konstantan, prethodna jednačina se ne može nazvati Ohmovim zakonom, ali se i dalje može koristiti kao definicija statičkog otpora. Ohmov zakon je empirijska relacija koja tačno opisuje provodljivost velike većine električno provodljivih materijala u mnogim redovima veličine struje. Međutim, neki materijali ne poštuju Ohmov zakon; oni se nazivaju ne-omskim.

Zakon je dobio ime po njemačkom fizičaru Georgu Ohmu, koji je u raspravi objavljenoj 1827. opisao mjerenja primijenjenog napona i struje kroz jednostavna električna kola koja sadrže žice različitih dužina. Ohm je objasnio svoje eksperimentalne rezultate složenijom jednačinom od modernog oblika iznad.

U fizici, termin Ohmov zakon se također koristi za označavanje različitih generalizacija zakona; na primjer vektorski oblik zakona koji se koristi u elektromagnetici i nauci o materijalima:

$$\mathbf {J} =\sigma \mathbf {E} ,$$

gdje je J gustoća struje na datoj lokaciji u otpornom materijalu, E je električno polje na toj lokaciji, a σ (sigma) je parametar ovisan o materijalu koji se naziva provodljivost. Za ovu preformulaciju Ohmovog zakona zaslužan je Gustav Kirchhoff.

Reference

Nedovršeni članak Ohmov zakon koji govori o fizici treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.