Odavde do vječnosti

američka ratna drama iz 1953.

Odavde do vječnosti američka je ratna drama snimljena 1953. u režiji Freda Zinnemanna, a zasniva se na istoimenom romanu Jamesa Jonesa. Film se bavi problemima vojnika, koje su igrali Burt Lancaster, Montgomery Clift, Frank Sinatra i Ernest Borgnine, koji su bili stacionirani na Havajima tokom mjeseci koji su doveli do napada na Pearl Harbor. Deborah Kerr i Donna Reed portretirale su žene u njihovim životima. Film je osvojio 8 Oscara od ukupno 13 nominacija, uključujući i one za najbolji film, režisera (Fred Zinnemann), adaptirani scenarij, sporednog glumca (Frank Sinatra) i sporednu glumicu (Donna Reed). Godine 1941. vojnik Robert E. Lee Prewitt (Montgomery Clift), trubač, prebačen je iz muzičkog voda Forta Shaftera, u jedinicu "G" u kasarnu Schofield na otoku Oahu. Kada kapetan Dana "Dynamite" Holmes (Philip Ober) saznaje za njegov ugled kao talentiranog boksera, on preporučuje da se Prewitt pridruži bokserskom klubu jedinice kojoj je on bio na čelu, i obećava da će Prewitt biti unaprijeđen u vodnika ili čak narednika ako on pomogne da osvoje bokserski trofej 15. decembra, ali Prewitt odbija, te prešućuje svoje prave razloge za to.[1]

Odavde do vječnosti
Originalni poster za film
RežiserFred Zinnemann
ProducentBuddy Adler
Scenarist(i)Daniel Taradash (prema istoimenom romanu Jamesa Jonesa)
UlogeBurt Lancaster
Montgomery Clift
Deborah Kerr
Donna Reed
Frank Sinatra
Ernest Brognine
Jack Warden
MuzikaGeorge Duning
ŽanrDrama, romansa
KinematografijaBurnett Guffey
MontažaWilliam A. Lyon
Produkcija
  • Columbia Pictures Izmijeni na Wikipodacima
DistributerColumbia Pictures
Premijera5. august 1953.
Trajanje118 minuta
ZemljaSAD
Jezikengleski
Budžet1,6 miliona$

Radnja

uredi

Godine 1941, na otoku Oahuu (Havaji), vojnik Robert E. Lee "Prew" Prewitt stiže u kasarnu Schofield, gdje je dobrovoljno prešao nakon napuštanja vojnog orkestra gdje je bio zamijenjen kao prvi trubač. Prew se susreće sa svojim dobrim prijateljem, vojnikom Angelom Maggiom, prije nego se susreo sa zapovjednikom jedinice G glavnim čovjekom bokserskog kluba regimente, kapetanom Dana Holmesom. Holmes, svjestan Prewovog uspjeha kao vojni bokser, vrši pritisak na njega da se pridruži bokserskom klubu jedinice, ali Prew to uporno odbija. Kasnije, Holmesov pomoćnik, narednik Milton Warden, upozorava Prewa da se ne suprotstavlja Holmesu, ali Prew tvrdoglavo odbija da boksuje. Kasnije, Warden primjećuje Holmesovu atraktivnu ženu Karen koja je došla da posjeti kasarnu i ubrzo saznaje za njen "ugled" od drugog podoficira. Nakon otkrića da Prew odbija boksovati, ostali vojnici iz bokserskog kluba ga neprestano maltretiraju a sve sa Holmesovim odobrenjem. Maggio protestuje, ali je također ukoren. Jednog popodneva, Warden posjećuje Holmesovu baraku pod izgovorom vojnih poslova, znajući da je Holmes odsutan. Karen ispočetka odbija Wardenove romantične pokušaje, ali ubrzo popušta zbog njegove neposrednosti. Na dan isplate, Maggio i Prew posjećuju New Congress klub, gdje Prew upoznaje hostesu kluba, Lorene. Pijani Maggio uzrujava "Fatso" Judsona, nadzornika pritvora, ali Prew sprečava tuču između njih. Prew se kasnije povjerava Lorene da on odbija da boksuje jer je jednom oslijepio prijatelja tokom treninga. U međuvremenu Warden, koji je otišao sa Karen na romantično kasnoposlijepodnevno plivanje, razbješnjava je bezdušnom osudom njenog nemoralnog ponašanja. Povrijeđena, ona otkriva da je uvidjela Holmesovo nevjerstvo ubrzo nakon njihovog braka, a zbog njegovog pijanog nemara ona je pobacila dijete i ostala nesposobna da ima djecu. Šokiran, Warden se izvinjava.

 
Burt Lancaster i Deborah Kerr - čuvena scena na plaži

Kako sedmice prolaze, Prewovo uporno odbijanje da se bori razbješnjava Holmesa, koji bi ga najradije poslao na vojni sud, ali Warden ga uvjerava da primjeni "tretman", napornu fizičku kaznu u obliku dodatnih dužnosti. Prew istrajava pod tretmanom bez protesta, uvjeravajući Maggia da on nikada neće odustati. Jedne večeri u Choy baru, nakon što Prew iznenađuje društvo demonstrirajući svoju vještinu sa vojničkom trubom, Warden sprečava još jedan sukob između Maggia i Fatsoa. Uprkos Loreninoj zbunjenosti zbog Prewove tolerancije tretmana, oni i dalje nastavljaju da se viđaju. Uskoro, ona mu priznaje da joj je pravo ime Alma i daje mu ključ od njenog stana. Ubrzo nakon toga, Maggio, ljut što je raspoređen na stražu, dezertira, i nakon što je bio uhapšen od strane vojne policije, poslat je na prijeki sud i osuđen na šest mjeseci pritvora. U međuvremenu, Karen ohrabruje Wardena da podnese zahtjev za promociju, objašnjavajući da bi on kao oficir mogao biti poslat nazad u SAD gdje bi mogli da se uzmu nakon što ona napusti Holmesa. Nerado, Warden pristaje. Prew je zaprosio Almu, ali ona ga ismijava jer smatra da je on "čovjek armije na trideset godina" i izražava svoju odlučnost da se uda za nekoga ko bi joj omogućio društvenu prihvatljivost i da se vrati u SAD. Prew tada otkriva da je Maggio smješten u samicu kao kazna za nekoliko pokušaja bijega, te je dobio ozbiljne batine od Fatsoa. Kasnije, postupajući po naredbi Holmesa, narednik Ike Galovitch, šef bokserske reprezentacije, primorava Prewa jednog poslijepodneva da se bori sa njim, tako brzo privukavši publiku koja je navijala za Prewa.

Te noći dok su Prew i Warden sjedili pripiti na cesti kasarne, Maggio, ozbiljno pretučen, pojavljuje se iz šume. On se ruši u naručje Prewa, zatim opisuje brutalno zlostavljanje od strane Fatsoa i umire, sretan da je pobjegao iz pritvora. Sljedeći dan kad je bio slobodan, Prew je u potrazi za Fatsoom i ubija ga nožem u uličici iza Choy-a. Teško ranjen, Prew se tetura do Alminog stana za pomoć i ostaje tamo nekoliko dana. Saznavši za Fatsovo ubistvo, Warden vodi Prewa na aktivnom spisku što je duže moguće. Zapovjednik vojne baze, general Slater, koji je istražio borbu između Prewa i Galovitcha, optužuje Holmesa za primjenu nezakonitih mjera protiv vojnika i obavještava ga da on mora podnijeti ostavku ili poslat na prijeki sud. Holmes zatim podnosi ostavku osjećajući se poniženim. Karen kasnije kaže Wardenu da ju je Holmes zamolio da se vrati s njim u SAD i raspituje se o Wardenovoj komisiji. Kad Warden priznaje da nije podnio zahtjev, jer ne može prihvatiti da bude oficir, Karen sva žalosna prekida njihovu vezu i vraća se svome mužu. Sljedećeg jutra, japanci napadaju Pearl Harbor. Prew, još uvijek slab, čuje za napad preko radija, te je odlučan da se vrati u Schofield, uprkos Alminim histeričnim protestima. Pod okriljem noći, Prew pokušava da se tajno vrati nazad u bazu, ali stražar ga ubija. Nekoliko dana kasnije, na jednom od prvih brodova za evakuaciju, Karen se susreće sa Almom, koja joj govori da je njen zaručnik bio pilot, koji je umro hrabro tokom napada.[2]

Uloge

uredi

Nagrade

uredi

Film nije osvojio nijednu nagradu BAFTA ali je imao jednu nominaciju za najbolji strani film.

  • Fred Zinnemann – najbolji režiser
  • Frank Sinatra – najbolji sporedni glumac

Ostale nagrade

uredi
  • Fred Zinnemann – specijalna nagrada – Filmski festival u Kanu
  • Fred Zinnemann – najbolji režiser – nagrada Udruženja američkih režisera
  • Najbolji film – nagrada Udruženja filmskih kritičara New Yorka
  • Burt Lancaster – najbolji glumac – nagrada Udruženja filmskih kritičara New Yorka
  • Fred Zinnemann – najbolji režiser – nagrada Udruženja filmskih kritičara New Yorka
  • Daniel Taradash – najbolji scenarist – nagrada Udruženja američkih pisaca

Zanimljivosti

uredi
  • Eli Wallach isprva je prihvatio ulogu Angela Maggia, ali onda ju je odbio, jer je pristao da se pojavi u brodvejskoj produkciji Elije Kazana Camino Real, a imao je problema i s rasporedom.
  • Scena u kojoj se Maggio susreće sa Prew i Lorene u baru nakon stražarske dužnosti, bila je zapravo test snimka Franka Sinatre za ulogu Maggia. Da bi impresionirao redatelja Freda Zinnemanna, on je improvizirao. Cijela sekvenca je zadržana onakva kakva jeste i pojavljuje se u filmu.
  • Montgomery Clift nije uspio da sam odglumi ulogu boksera uprkos opsežnim boks lekcijama, pa je morao biti zamijenjen sa pravim bokserom za dugotrajne snimke boks meča. Borba je morala biti pažljivo snimana tako da se snimci izbliza i drugi snimci savršeno uklope. Ipak, korištenje dvojnika je očito ako se obrati pažnja na detalje.
  • U sceni u kojoj Burt Lancaster i Montgomery Clift glume da su pripiti i sjede na ulici, Clift je zapravo i bio pijan, ali nije bio Lancaster.
  • Dugo vremena roman se smatrao neprikladnim za film zbog negativnog prikazivanja vojske SAD-a (što bi spriječilo vojsku da pomogne film s ljudima i logistikom) i zbog vulgarnosti. Da bi se dobila podrška vojske i prođe cenzura u to vrijeme, ključni detalji su morali biti promijenjeni. Bordel je postao noćni klub, a prostitutke hostese. Psovke su izbrisane, brutalni tretman u pritvoru ublažen a kapetan Holmes je bio uklonjen iz vojske umjesto promovisan.
  • Joan Fontaine je dobila ponudu za ulogu Karen Holmes, ali morala se povući zbog porodičnih problema. Kasnije je žalila zbog toga i smatrala je da je zbog odbijanja ove ponude njena kasnija karijera pretrpila neuspjehe.
  • Sada klasična scena između Burta Lancastera i Deborah Kerr sa talasima vode na plaži nije bila u scenariju da se snimi na tom mjestu. Ideja da se snimi s valovima koji ih zapljuskuju je bila ideja redatelja u zadnjoj minuti.
  • Harry Cohn je bio toliko uvjeren da Deborah Kerr nije bila dovoljno "seksi" da igra vodeću ulogu u ovom filmu tako da umalo nije ni dobila ovu ulogu.
  • Roman je bio bestseler kad je bio izdan. Jedan glumac, uvijek se hvalio svojim prijateljima da ako ikad bude napravljen film po ovoj knjizi, on bi trebao igrati ulogu. Nedugo nakon što je to rekao, on je zapravo bio pozvan na audiciju za film. Taj glumac je bio Ernest Borgnine.
  • Snimljen za samo 41 dan, sa budžetom od jedan milion američkih dolara.
  • Porijeklo naslova filma dolazi iz pjesme Rudyarda Kiplinga 1892 "Gospoda-Rankers", i posvećena je vojnicima Britanskog Carstva koji su "izgubili svoj put", te su "prokleti odavde do vječnosti".
  • Shelley Winters je odbila ulogu Alme, zato što je upravo bila rodila kćerku Vittoriju Gassman.
  • Ronald Reagan i Walter Matthau su bili među glumcima koji su uzeti u obzir za ulogu narednika Wardena.
  • Da je izbor glumaca bio po volji šefa Columbia Picturesa Harryja Cohna, u filmu bi glumili Aldo Ray kao Prewitt, Edmond O'Brien kao Warden, Rita Hayworth kao Karen, Julie Harris kao Lorene, i Eli Wallach kao Maggio.
  • Postoji mit oko dodjele uloge Franku Sinatri a to je da je Mafija dala ponudu Columbia Picturesu koju oni nisu mogli odbiti. To je bilo opisano u romanu Maria Puza Kum i u njegovoj kasnijoj filmskoj adaptaciji. Pravi razlog zašto je Sinatra dobio ulogu je uglavnom zbog njegove tadašnje supruge Ave Gardner, koja je u to vrijeme snimala film za Columbiju pa je šefu Harryju Cohnu predložila da ubace Sinatru. Iako se u početku protivio, Cohn je na kraju uvidio da je to bila dobra ideja, pošto je Sinatra u to vrijeme pao finansijski nisko tako da je se ponudio za vrlo nisku platu. Sinatra je bio jako lobirao za ulogu, čak je i sugerirao da bi glumio besplatno, ali je na kraju bio angažiran za sumu u iznosu od 8,000 dolara.
  • Pisac romana James Jones nije bio sretan s filmom, jer je smatrao da je bio previše prilagođen.
  • Harry Cohn se odupirao ideji da ubaci Montgomeryja Clifta kao Prewitta jer je smatrao da on "nije bio vojnik, ni bokser i vjerovatno je homoseksualac". Fred Zinnemann je odbio snimati film bez njega.
  • James Jones je i sam bio jedan od brojnih pisaca koji su pokušavali adaptirati roman za film.
  • Opšta potraga za trgovinama vojnih viškova rezultirala je u pronalaženju Springfield pušaka iz doba prije napada na Pearl Harbor, i ostalu vojnu opremu. Statisti - koji su svi bili pravi vojnici - svi su imali obuku kako koristiti svu ovu zastarjelu opremu.
  • Fred Zinnemann je insistirao na snimanju u crno-bijeloj tehnici, jer je osjećao da bi "boja ostavila dojam da film izgleda trivijalno". On je također izbjegavao korištenje bilo kojih od tada popularnih novih filmskih tehnika.
  • Fred Zinnemann je bio izabran da režira projekat uglavnom zbog sugestije scenariste Daniela Taradasha, koji je bio impresioniran Zinnemannovim radom na jednom od njegovih prethodnih filmova s ratnom tematikom The Search, The Men and Teresa.
  • Fred Zinnemann se ispočetka ustručavao snimiti film, jer je imao urođeno nepovjerenje prema šefu Columbije Harryju Cohnu. On je također predosjećao da je u tadašnjoj atmosferi makartizma (senator McCarthy), snimiti bilo šta što bi moglo baciti sumnju na takve ustanove kao što su vojska, mornarica i FBI je upravo bilo traženje nevolja.
  • Montgomery Clift, Franka Sinatra i pisac James Jones bili su vrlo dobri prijatelji tokom snimanja, i često su priređivali pijanke. Clift je trenirao Sinatru kako da odigra Maggia tokom njihovih trijeznih momenata; Sinatra mu je bio vječno zahvalan zbog toga.
  • MPAA je zabranila fotografije poznatog strastvenog poljupca na plaži između Burta Lancastera i Deborah Kerr zato što je bila previše erotična.
  • U to vrijeme dijelio je prvo mjesto zajedno s filmom Prohujalo s vihorom s najviše osvojenih Oscara, ukupno osam. Igrom slučaja, u oba filma pojavljuje se George Reeves.
  • Film je pomogao popularizirati aloha košulje.
  • Cenzori su zahtijevali da Deborah Kerr ima kupaći kostim koji bi po svom dizajnu bio sličan suknji, tako da ne bi bila previše seksualno provokativna.
  • Oznaka na lijevom ramenu na uniformi vojnika u filmu bila je oznaka američke vojske havajske oblasti.
  • Kao što je bilo pisalo u scenariju, klasična poza Deborah Kerr i Burta Lancastera na plaži je trebala biti snimana stojeći. Bila je to Lancasterova ideja da se snimi kako leže zapljusnuti talasima. Scena je snimljena u Halona Cove na istočnoj strani Oahua, u blizini Koko Head kratera i pješčane plaže, a mjesto je kasnije postalo jedno od glavnih turističkih atrakcija.
  • Joan Crawford je isprva dobila ulogu u filmu, ali kad je insistirala na snimanju filma sa svojim snimateljem, studio je odustao od nje. Oni su odlučili riskirati i ubaciti Deborah Kerr, koja se tada borila sa stereotipom staromodne dame, da igra vojnikovu preljubničku ženu koja ima aferu s Lancasterom. Uloga je bila uspješna i karijera gospođice Kerr nakon toga uživala je novu, seksipilniju reputaciju.
  • James Jones imao je kameo ulogu: u pozadini razgovora s hostesama i drugim vojnicima preko ramena Ernesta Borgninea dok Fatso (Borgnine) svira klavir u klubu New Congressa.

Kritike

uredi

Roman Jamesa Jonesa "Odavde do vječnosti", je o javnom i privatnom životu u vojnoj bazi, i bio je bestseller prije nego ga je Fred Zinnemann prilagodio za veliki ekran u zrelu, dirljivu, i dobro odglumljenu dramu. Zinnemannova suzdržana režija je bila izvrsna, donoseći na površinu filmska pitanja, koja su, kao što je kritičarka Pauline Kael primijetila, predstavljala nove stavove na američkom ekranu koji su dotakli društveni živac. "Odavde do vječnosti", je iskren u odnosu na probleme karijere, lične frustracije, i šta je najvažnije od svega, seksualnosti. Erotski nabijena scena na plaži s Lancasterom i Kerr je bila vrlo hrabra i inovacijska za to vrijeme i još uvijek je zanimljivo gledati; kao i kod drugih kultnih filmova, mnogi su ga kasnije oponašali i parodirali do krajnosti. Izvedba svakog člana glumačke ekipe bila je savršena, dijelom zbog činjenice da je Zinnemann uvježbavao cijeli film sa statistima, što je bila neuobičajena praksa u Hollywoodu ali je dala glumcima osjećaj kontinuiteta. Svih pet glavnih aktera su bili nominirani, a Burt Lancaster i Montgmoery Clift izgubili su jedan protiv drugoga kao najbolji glumci (pobjednik je bio William Holden sa zatvorskom dramom Billyja Wildera, "Stalag L7"), ali je Zinnemannov film bio nagrađen sa dva Oscara za sporedne glumce, Franka Sinatru i Donnu Reed.

Reference

uredi
  1. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 27. 11. 2012. Pristupljeno 14. 6. 2013.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  2. ^ http://www.tcm.com/tcmdb/title/16762/From-Here-to-Eternity/
  3. ^ http://www.emanuellevy.com/review/from-here-to-eternity-1953-6/

Vanjski linkovi

uredi