Nuristanski jezici
Nuristanski jezici, poznati i kao kafiriski jezici, su grana indoiranskih jezika u indoevropskoj jezičkoj porodici.[1][2][3] Imaju oko 130.000 govornika prvenstveno u istočnom Afganistanu i nekoliko susjednih dolina u Chitral distriktu Khyber Pakhtunkhwa, Pakistan. Područje naseljeno Nuristancima nalazi se u južnim planinama Hindu Kuša, a odvode ga rijeka Alingar na zapadu, rijeka Pech u sredini i rijeke Landai Sin i Kunar na istoku. U širem smislu, regija Nuristan (ili Kafiristan) nalazi se na sjevernom sjecištu indijskog potkontinenta i Iranske visoravni. Ovi jezici su ranije često bili grupisani sa indoarijskim (dardska podgrupa) ili iranskim, dok napokon kasnije nisu počeli biti klasifikovani kao treća grana u indoiranskom.
| Nuristanski jezici Kafiriski jezici | |
|---|---|
| Regije govorenja | Nuristan, Afganistan Chitral distrikt, Pakistan |
| Jezička porodica | indoevropski
|
| Etnički govornici | Nuristanci |
| Prajezik | pranuristanski jezik |
| Predak | praindoiranski jezik |
| Broj govornika | oko 130.000 |
| Podgrupe | Sjeverni Južni |
| Jezički kod | |
| Glottolog | nuri1243 |
| Karta | |
 Regija Kafiristan, koji se nalazi na južnom planinskom lancu Hindu Kuša. | |
| Također pogledajte: Jezik | Jezičke porodice | Spisak jezika | |
Podjela
uredi.gif)
Nuristanski jezici se dijele na sljedeće grane:
Historija
urediNuristanski jezici nisu opisani u literaturi sve do 19. vijeka. Stariji naziv za regiju je bio Kafiristan, a jezici su se zvali kafiri ili kafiristani, ali su termini zamijenjeni današnjim od prelaska regije na islam 1896. Narod Kalaša je veoma blizak narodu Nuristanaca u pogledu kulture i historijske religije, i podijeljen je između govornika nuristanskog jezika, Kalasha-ala, i indoarijskog jezika, Kalaṣa-mun.
Postoje tri različite teorije o porijeklu nuristanskih jezika i njihovom mjestu u indoiranskim jezicima:
- nakon studija Georga Morgenstiernea, nuristanski se općenito smatra jednom od tri primarne podgrupe indoiranskih (pored iranskih i indoarijskih );
- sugestije da bi nuristanski umjesto toga mogao biti ogranak indoarijske podgrupe, zbog evidentne sličnosti s dardskim jezicima, i;
- također je predloženo da je nuristanski nastao unutar iranske podgrupe, a kasnije je bio pod uticajem indoarijskog jezika, kao što je dardski.
Ovim jezicima govore plemenski narodi u izuzetno izolovanom planinskom regionu Hindukuša, koji nikada nije bio podložan nijednoj stvarnoj centralnoj vlasti u moderno doba. Ovo područje se nalazi duž sjeveroistočne granice današnjeg Afganistana i susjednih dijelova sjeverozapada današnjeg Pakistana. Ovi jezici nisu dobili pažnju koju bi lingvisti htjeli da im posvete. S obzirom na vrlo mali broj ljudi koji se procjenjuju da ih govore, oni se moraju smatrati ugroženim jezicima.
Mnogi Nuristanci sada govore druge jezike, kao što su dari i paštunski (dva službena jezika Afganistana) i Khowar u Pakistanu.
Pranuristanski jezik
uredi| Pranuristanski jezik Prakafiriski jezik | |
|---|---|
| Rekonstrukcija jezika | Nuristanski jezici |
| Status | Izumro |
| Regije govorenja | Nuristan, Afganistan Chitral distrikt, Pakistan |
| Etnički govornici | Nuristanci |
| Također pogledajte: Jezik | Jezičke porodice | Spisak jezika | |
Najranije odstupanje nuristanskog od ostalih indoiranskih jezika može biti naznačeno činjenicom da Pedersenov zakon ne važi nakon *u: npr. Kam-viri /muˈsə/ 'miš'.
Nuristanski dijeli sa iranskim spajanje tenuisa i suglasnika sa disanim glasom, te prednje strane praindoiranskih primarnih palatalnih suglasnika. Potonji su zadržani kao dentalne afrikate u pranuristanskom jeziku, za razliku od pojednostavljenja sibilantima (u većini iranskog) ili interdentalnim (na perzijskom). Nuristanski se odlikuje nedostatkom debukalizacije /s/ do /h/ kao u indoarijskom. Kasnije je *dz prešao na /z/ u svim varijantama nuristanskog osim Kam-viri i Tregami.
Mnogi nuristanski jezici imaju red riječi subjekt–objekat–glagol (SOV), kao i većina drugih indoiranskih jezika, i za razliku od susjednog dardskog kašmirskog jezika, koji ima red riječi glagol-drugi.
Također pogledajte
uredi
Reference
uredi- ^ SIL Ethnologue
- ^ Morgenstierne, G. (1975). "Die Stellung der Kafirsprachen" [The position of the Kafir languages]. u Morgenstierne, G. (ured.). Irano-Dardica (jezik: njemački). Wiesbaden: Reichert. str. 327–343.
- ^ Strand, Richard F. (1973). "Notes on the Nûristânî and Dardic Languages". Journal of the American Oriental Society. 93: 297–305. doi:10.2307/599462. JSTOR 599462.
Bibliografija
uredi- Decker, Kendall D. (1992). Languages of Chitral. In: Sociolinguistic Survey of Northern Pakistan 5. Islamabad: National Institute of Pakistan Studies, Quaid-i-Azam University and Summer Institute of Linguistics. ISBN 4-87187-520-2.
- Grjunberg, A. L. (1971). K dialektologii dardskich jazykov (glangali i zemiaki). Indijskaja i iranskaja filologija: Voprosy dialektologii. Moscow.
- Morgenstierne, Georg (1926). Report on a Linguistic Mission to Afghanistan. Instituttet for Sammenlignende Kulturforskning, Serie C I-2. Oslo. ISBN 0-923891-09-9.
- Jettmar, Karl (1985). Religions of the Hindu Kush ISBN 0-85668-163-6
- Mallory, J. P. In Search of the Indo-Europeans: Language, Archaeology and Myth. Thames and Hudson, 1989.
- Mallory, James P.; Adams, Douglas Q. "Indo-Iranian Languages". In: Encyclopedia of Indo-European Culture. Fitzroy Dearborn, 1997.
- Strand, Richard F. "NURESTÂNI LANGUAGES" in Encyclopædia Iranica
Literatura
uredi- Degener, Almuth (2002). "The Nuristani Languages". u Sims-Williams, Nicholas (ured.). Indo-Iranian Languages and Peoples. Proceedings of the British Academy. 116. Oxford: Oxford University Press. str. 103–117.
- Fries, Simon; Halfmann, Jakob; Hill, Eugen; Hübner, Denise (2023). "From noun to future tense: The functional diachrony of the l-future in the Nuristani languages and its typological background". STUF – Language Typology and Universals. 76 (1): 53–85. doi:10.1515/stuf-2023-2002.
- Hegedűs, Irén; Blažek, Václav (2010). "On the position of Nuristani within Indo-Iranian". Paper presented at the conference Sound of Indo-European 2 (Opava, Oct 2010).
- Hegedűs, Irén (2022). "Two plant-based numeral classifiers in Nuristani languages: grain and branch". Journal of South Asian Languages and Linguistics. 9 (1–2): 69–95. doi:10.1515/jsall-2023-1001.
- Kuz’Mina, E.E.; Mallory, J.P. (2007). "The genesis of the dards and nuristani". The Origin of the Indo-Iranians. Leiden, The Netherlands: Brill. str. 307–320. doi:10.1163/ej.9789004160545.i-763.90.
- Rybatzki, V. (2013). "Vocabularies from the middle of the 20th century from Afghanistan Part one: Iranian, Nuristani and Dardic materials I.". Acta Orientalia. 66 (3): 297–348. doi:10.1556/aorient.66.2013.3.4. JSTOR 43282518.
- Rybatzki, Volker (2013). "Vocabularies from the middle of the 20th century from Afghanistan Part one: Iranian, Nuristani and Dardic materials II". Acta Orientalia. 66 (4): 443–469. doi:10.1556/aorient.66.2013.4.6. JSTOR 43282530.
- Strand, Richard F. (2022). "Ethnolinguistic and Genetic Clues to Nûristânî Origins". International Journal of Diachronic Linguistics and Linguistic Reconstruction. 19: 267–353.
Vanjski linkovi
uredi- Veb-sajt Reiko i Jun's Kalash
- Hindi/Urdu-Engleski-Kalasha-Khowar-Nuristanski-Paštunski - uporedna lista riječi
- Nuristânski veb-sajt Richarda Stranda - ova stranica je primarni izvor o lingvistici i etnografiji Nuristâna i susjednih regija, koju je tokom posljednjih četrdeset godina prikupio i analizirao vodeći naučnik o Nuristânu.