Nindža

Nindža (japanski 忍者, engleski ninja) je agent špijunaže, sabotaže, i atentator u feudalnom Japanu (od Kamakura perioda do Edo perioda), koji su služili feudalnim pravilima (daimyo-a ili shogun-a).

Etimologija pojma

Nindža je sino-japanska složenica koja potiče od dva kanjia (japanski simboli kineskog porijekla) korištenih za pisanje shinobi-no-mono (忍の者), jedna od starih japanskih riječi koja označava ljude koji praktikuju ninjutsu (ponekad ima i transliteraciju kao ninjitsu). Nindža i shinobi-no-mono, zajedno sa shinobi, (druga varijanta), postaje popularna u vremenu poslije Drugog svjetskog rata sa kanji-om 志能備, koji potiče još iz Asuka perioda, kada je navodno princ Shotoku zaposlio nekog od svojih pratilaca ko nindžu.

Glavna asocijacija vezana za shinobi (忍, izgovoreno nin u Sino-Japanskoj složenici) je "učiniti tiho" ili "učiniti nešto a da te drugi ne primjete" i podrazumjeva nastavak "produžiti" stoga se povezuje sa nevidljivošću i kretanjem kradomice. Mono (者, također izgovoreno sha ili ja) znači "osoba." Nin u ninjutsu-u je isto kao što u nindža, dok jutsu (術) znači vještina, tako da ninjutsu znači "vještina neprimjetnog kretanja" ili "umjetnost kretanja kradomice"; dakle, nindža i shinobi-no-mono (kao i shinobi) može biti prevedeno kao "onaj koji ne nadaren da se kreće kradomice." Slično, riječ iz predratnog perioda ninjutsu-zukai znači "onaj koji koristi vještinu ostajanja neprimjećen."

Historija

Korištenje gerilske taktike protiv bolje naoružanih samuraja, ne znači da su nindže bile ograničene samo na špijunažu i prikriveni rad, jednostavno se njihovo djelovanje značajno razlikuje od mnogo prihvaćenije taktike samuraja. Njihovo oružje i taktika su djelom izvedeni iz potrebe da se sakriju i odbrane od samuraja.

Ninja kao grupa se u pisanim dokumentima prvi put pominje u 15. vijeku u feudalnom Japanu, kao vojna organizacija u regijama Iga i Koga u centralnom Japanu, kada je njihov gerilski prikriveni i špijunski rad postao mnogo učestaliji.