Wikipedia

Špijunaža

Špijunaža ili špijuniranje obuhvata svaki vid aktivnosti u pribavljanju informacija bez dozvole njihovog vlasnika, a koje podrazumijevaju tajnost ili povjerljivost.[1] Špijunažu može počiniti pojedinac ili špijunski prsten (saradnička grupa špijuna), u službi vlade ili kompanije, ili djeluju samostalno. Praksa je sama po sebi tajna, kao što je to po definiciji, u mnogim slučajevima, nepoželjna, nezakonita i kažnjiva po zakonu. Špijunaža je podskup obavještajnih službi, koji uključuju špijunažu, kao i prikupljanje informacija iz javnih izvora.

Bambusna verzija djela "Umijeće ratovanja", koje je napisao Sun-Tzu, a sadrži savjete o taktici špijunaže

Jedan od najefikasnijih načina za prikupljanje podataka i informacija o neprijatelju (ili potencijalnom neprijatelju) je infiltriranje u neprijateljske redove. To je posao koji obavlja špijun (špijunažni agent). Špijuni mogu dostaviti sve vrste informacija koje se odnose na veličinu i snagu neprijateljskih snaga. Oni također mogu pronaći disidenate u neprijateljskim snagama preko kojih utiču na određene promjene. U vremenima krize, špijuni se mogu koristiti i za krađu tehnologije i sabotiranje neprijatelja na razne načine. Kontraobavještajni operativci mogu pružati lažne informacije neprijateljskim špijunima, štiteći tako važne domaće tajne i sprječavajući pokušaje subverzije. Gotovo svaka zemlja ima vrlo stroge zakone koji se tiču špijunaže, a kazna za uhvaćene je često teška. Međutim, prednosti koje se mogu dobiti putem špijunaže su uglavnom dovoljno velike da je većina vlada i mnoge velike korporacije koriste u različitim stepenima.

Dodatne sigurnosne informacije uključuju tehnike prikupljanja informacija koje su na raspolaganju, uključujući i rasprave o operativnim tehnikama i tajna sredstva za regrutaciju, a za prikupljanje ovih informacija koristi se i prerušavanje i šifriranje.[2][3]

Spisak poznatih špijuna

uredi
 
Howard Burnham (1915.)
 
Fotografija FBI vođe špijunskog prstena Duquesne (1941.)

Prvi svjetski rat

uredi

U londonskom Toweru, tokom Prvog svjetskog rata, pogubljeno je 11 njemačkih špijuna.[5]

Carl Hans Lody ima grob i crni nadgrobni spomenik u Istočnom londonskom groblju (East London Cemetery), Plaistow, Newham. Ostali su sahranjeni oko 150 metara pod mali spomen kamen pored puta.

Drugi svjetsdki rat

uredi
 
Zamišljeni njemački obavještajni oficir u britanskim snagama za odavanje detalja djelovanja (Graham & Gillies Advertising)

Tokom Drugog svjetskog rata, informanti su bili uobičajena pojava. U novembru 1939., Nijemac Hans Ferdinand Mayer poslao ono što se naziva Oslo Izvještaj , obavijest o britanskoj i njemačkoj tehnologiji i projekatima, u nastojanju da potkopa nacistički režim.

Réseau AGIR je bio francuska obavještajna mreža koja razvijena nakon pada Francuske, a prijavili su Britancima početak izgradnje V oružja, instalacija u okupiranoj Francuskoj

Kontrašpijunaža je uključila korištenje sistema dvostrukih agenata da dezinformiraju uticaji nacističke Njemačke u Blitzkriegu i japanska internacija u SAD-u protiv Kempeitai „Japanskog ratnog špijunskog programa“. Dodatni primjeri špijunaže Drugog svjetskog rata su Klaus Fuchs, sovjetski špijun za projekat „Manhattan“ u SAD, za njemački špijunski prsten Duquesne, koji je osuđen u SAD-u, i sovjetske špijunaže Red Orchestra u nacističkoj Njemačkoj. Na početku rata, Americi je nedostaje posebna agencija, ali je brzo formiran „Office of Strategic Services“ (OSS).[6] Njihov zadatak je bio da prenose informacije iz okupirane Francuske savezničkim snagama. Glavni strateški razlog je da se ljudi u Francuskoj suočavaju sa visokim rizikom ako budu špijunirali nacističke trupe, ali su bile manje šanse da sumnju pobude uključene žene. Na taj način su dobili dobre kurire, koji su se pokazli kao jednaki, ako ne i efikasniji nego njihove muške kolege. Njihovo učešće u organizaciji i operacijama putem radio veze također je bilo od vitalnog značaja za uspjeh mnogih operacije, uključujući i glavnu mreže između Pariza i Londona.

Poslijeratni period

uredi

U SAD, postoji 17[7] (uključujući vojnu obavještajnu službu 22) federalne agencije koje čine njihovu obavještajnu zajednicu. Centralna obavještajna agencija (CIA) operira Nacionalnu tajnu službu (NCS)[8] za prikupljanje obavještajnih podataka i pripremu operacije vrbovanje konvertitskih i dvojnih agenata.[9] NSA prikuplja signalne obavještajene podatke. Izvorno, CIA je predvodila obavještajne službe u SAD. U skladu sa situacijom nakon napada od 11. septembra, formiran je organ pod nazivom Ured Direktora Nacionalne obavještajne službe (Director of National Intelligence) (ODNI) da omogući razmjenu informacija.

U 2016, otkriveno je da je azerbejdžanski ministar finansija Samir Sharifov služio kao ljudsko sredstvo (agent) za Rusku obavještajnu zajednicu, Nacionalnu obavještajnu organizaciju Turske i obavještajnu zajednicu SAD, prema informacijama koje su procurili preko izvora unutar ruske obavještajne zajednice. Objavljeni su u ukrajinskim novinama Gordonua, 9. marta, 2016.[10][11]

Reference

uredi
  1. ^ "Espionage". MI5.
  2. ^ "USA v. Robert Philip Hanssen: Affidavit in Support of Criminal Complaint, Arrest Warrant and Search Warrant". fas.org. Pristupljeno 19. 3. 2011.
  3. ^ "Aldrich Ames Criminal Complaint". jya.com. Arhivirano s originala, 13. 5. 2011. Pristupljeno 19. 3. 2011.
  4. ^ "Famous Spies in History, CNN". Archives.cnn.com. 21. 2. 2001. Arhivirano s originala, 21. 8. 2013. Pristupljeno 7. 7. 2012.
  5. ^ Sellers, Leonard (2009). Shot in the Tower: The Story of the Spies Executed in the Tower of London During the First World War. Pen & Sword Military. ISBN 978-1848840263.
  6. ^ "Special Operations Executive". Spartacus Educational. Arhivirano s originala, 2. 8. 2013. Pristupljeno 27. 5. 2016.
  7. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 2. 5. 2013. Pristupljeno 27. 5. 2016.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  8. ^ "Offices of CIA > Clandestine Service > Who We Are". cia.gov. Arhivirano s originala, 24. 3. 2010. Pristupljeno 18. 6. 2010.
  9. ^ "Offices of CIA > Clandestine Service > Our Mission". cia.gov. Arhivirano s originala, 24. 3. 2010. Pristupljeno 18. 6. 2010.
  10. ^ "Сокурсник Путина Швец: Фирмы при консульствах России на Западе получают $50–55 млн в год. Деньги идут в карман Лаврова". Gordonua (jezik: Russian). 9. 3. 2016. Pristupljeno 9. 3. 2016.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
  11. ^ "Azerbaijani official Samir Sharifov accused of spying". Wikinews. 9. 3. 2016. Pristupljeno 25. 3. 2016.

Literatura

uredi
  • Jenkins, Peter. Surveillance Tradecraft: The Professional's Guide to Surveillance Training ISBN 978-0-9535378-2-2
  • Felix, Christopher [pseudonym for James McCarger] "Intelligence Literature: Suggested Reading List". US CIA. Arhivirano s originala, 15. 9. 2012. Pristupljeno 2. 9. 2012. A Short Course in the Secret War, 4th Edition. Madison Books, November 19, 2001.
  • West, Nigel. MI6: British Secret Intelligence Service Operations 1909–1945 1983
  • Smith Jr., W. Thomas. Encyclopedia of the Central Intelligence Agency 2003
  • Richelson, Jeffery T. The U.S. Intelligence Community 1999 fourth edition
  • Richelson, Jeffery T. A Century of Spies: Intelligence in the Twentieth Century 1977
  • Owen, David. Hidden Secrets: A Complete History of Espionage and the Technology Used to Support It
  • O'Toole, George. Honorable Treachery: A History of U.S. Intelligence, Espionage, Covert Action from the American Revolution to the CIA 1991
  • Lerner, Brenda Wilmoth & K. Lee Lerner, eds. Terrorism: essential primary sources Thomas Gale 2006 ISBN 978-1-4144-0621-3
  • Lerner, K. Lee and Brenda Wilmoth Lerner, eds. Encyclopedia of Espionage, Intelligence and Security 2003 1100 pages.
  • Knightley, Philip The Second Oldest Profession: Spies and Spying in the Twentieth Century Norton 1986
  • Kahn, David. The Codebreakers: The Comprehensive History of Secret Communication from Ancient Times to the Internet 1996 Revised edition. First published in 1967.
  • Johnson, Robert. Spying for Empire: The Great Game in Central and South Asia, 1757–1947 London: Greenhill 2006
  • Friedman, George. America's Secret War: Inside the Hidden Worldwide Struggle Between the United States and Its Enemies 2005
  • Doyle, David W., A Memoir of True Men and Traitors (2000)
  • Tunney, Thomas Joseph and Paul Merrick Hollister Throttled!: The Detection of the German and Anarchist Bomb Plotters Boston: Small, Maynard & company 1919 | available on Wikisource: s:Throttled!
  • Beesly, Patrick. Room 40, 1982.
  • Burnham, Frederick Russell Taking Chances 1944
  • May, Ernest (ed.) Knowing One's Enemies: Intelligence Assessment before the Two World Wars 1984
  • Tuchman, Barbara W. The Zimmermann Telegram Ballantine Books 1966
  • Words: Matt Bolton; photographs: Matt Munro. "The Tallinn Cables: A Glimpse into Tallinn's Secret History of Espionage". Lonely Planet Magazine, December 2011

Vanjski linkovi

uredi
 
Logo Commonsa
Espiunage na Wikimedia Commonsu.
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Špijunaža&oldid=3425753"