Nihad Halilbegović

Nihad Halilbegović je rođen 1945. u Gračanici, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju, nakon čega je upisao i završio studij prava u Sarajevu. Oženjen i otac dvoje djece. Radio je u pravosuđu, upravi i privredi. Do 1990. godine bio je direktor švicarske firme "Medicina inžinjering" za Jugoslaviju. Prije početka i u toku rata u Bosni i Hercegovini nalazio se na dužnosti sekretara Sekretarijata za narodnu odbranu grada Sarajeva (10 gradskih općina), a istovremeno i sekretara Sekretarijata za narodnu odbranu općine Centar.

Istakao se u spriječavanju sprovođenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vojnoj obavezi (april 1991), po kojem su poslovi i zadaci vojne obaveze i mobilizacije trebali prijeći u nadležnost vojnoteritorijalnih organa (vojnih okruga), čime bi Bosna i Hercegovina bila dovedena u veliku opasnost. Sa drugim sekretarima i ostalim saradnicima organizirao je sklanjanje vojne dokumentacije (vojnih kartoteka i kartona), tako da JNA nije mogla samostalno provesti mobilizacije, regrutacije. I pored naredbe vojnih organa, sa saradnicima je spriječio mobilizacije na ovom području i u isto vrijeme zaustavio slanje regruta u JNA i na ratišta Hrvatske. Sa ostalim sekretarima suprotstavio pozivu na opću mobilizaciju, u večernjim satima 24. decembra 1991. godine, koja bi, da je uspjela, samo iz tri sarajevske općine (Stari Grad, Centar i Novi Grad) obuhvatila i na ratište poslala 21.000 Sarajlija. Učestvovao je u mobilizaciji rezervnog sastava policije u septembru 1991. godine.

Sa saradnicima je organizirao spašavanje vojnika iz bivše JNA, pri čemu je spašeno na desetine hiljada vojnika. Pomogao je u organiziranju udruženja roditelja vojnika "Svi za sve", u cilju efikasnijeg spašavanja vojnika iz kasarni JNA i sa ratišta. Poslije rata u Bosni i Hercegovini angažirao je advokate u Beogradu koji su tužbama protiv JNA osigurali isplatu odštete, odnosno naknade za roditelje ubijenih vojnika.

Bio je jedan od organizatora pripreme odbrane Republike Bosne i Hercegovine tokom rata, te obavljao dužnost komandanta Prvog štaba Patriotske lige u RBiH (31. III. 1991), člana krznog štaba grada Sarajeva (10. 9.1991. i 20. 9.1991.), kao i člana Regionalnog štaba Patriotske lige, zaduženog za odbrambene pripreme.

Početkom rata organizirao je proizvodnju oružja u Mašinskom školskom centru u Sarajevu, kao i unošenje oružja u Sarajevo početkom maja 1992. godine. Inicirao je i pomogao u telekomunikacijskoj deblokadi Sarajeva i Bosne i Hercegovine (1992-1993). Učestvovao je i u organizaciji sanitetske službe, ustupivši elektromedicinsku opremu Sanitetskom bataljonu Prvog korpusa Armije RBiH (1992-1993).

Inicirao je i organizirao Jedinicu VOJ - Vazdušno osmatranje i javljanje za Sarajevo 2. 5. 1992. godine i Bosnu i Hercegovinu 10-15. maja 1992. Godine, u oviru Sekretarijata za narodnu odbranu grada Sarajeva.

Dao je doprinos u organizaciji zaštite i spašavanja kulturno-historijskog naslijeđa Bosne i Hercegovine. U oktobru 1991. godine osigurao je finansijska sredstva za mikrofilmovanje dokumentacije objekata od historijskog značaja za Sarajevo. Tokom rata u Bosni i Hercegovini inicirao je i sa saradnicima učestvovao u zaštiti i spašavanju Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine (zaštita objekata muzeja, eksponata i stećaka sa preko 3500 vreća sa pijeskom , pomoć za radnike muzeja, obezbjeđenje muzeja).

Organizirao je, u saradnji sa vojnom logističkom službom, šivanje uniformi (1992), a kasnije i akciju pod nazivom "Ljubav prema Armiji RBiH", u kojoj je od građana sakupljeno preko 4000 kg vune (iz jorgana, dušeka), koja je prerađena i iskorištena za pravljenje kapa, rukavica, džempera i drugih odjevnih predmeta za vojsku. Organizirao je kontinuirano uvoženje hrane u opkoljeno Sarajevo 1992. godine (Tomić – Dječja ambasada, Hodović – Bankopromet i dr). Organizirao je uvoz kvasca iz Tuzle 1992. godine (na osnovu dogovora sa tuzlanskim gradonačelnikom Selimom Bešlagićem), te inicirao proizvodnju germe u Pivari (osiguravši amonijak kao neophodni sastojak), bez čega sarajevska velepekara nije mogla nastaviti s radom.

U poslijeratnom periodu bavi se istraživačko-publicističkim radom, te je napisao i objavio više knjiga, kao i veći broj priloga i članaka u periodici. 

Napisao je slijedeće knjige:

• Činjenice o Patriotskoj ligi republike Bosne i Hercegovine (1994. god.)
• Ali Riza ef. Prohić – život i djelo (2000.)
• Bošnjaci žrtve zaborava (2000.)
• Mama moram im glavu dati – stradanje vojnika regruta u bivšoj JNA i njihovo spašavanje (2002)
• Bošnjaci u Jasenovačkom logoru (2006.)
• Diverzija u glavnoj pošti u Sarajevu i telekomunikacijska deblokada BiH (2010.)
• Uništavanje kulturno-historijskog naslijeđa u Sarajevu 1992-1995. godine – Spašavnje   zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine (2013.)
• Sarajevo poslije referenduma za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu do agresije i napada na Sarajevo – 05.06.1992  (2016)
• Sjećanja na saradnju s Alijom Izetbegovićem (2018)
•  Prof. Dr. Ibrahim Bušatlija: naučnik, humanista, patriota
• Počeci odbrane Sarajeva - Kako smo dolazili do naoružanja, municije i potrebne opreme prvih dana napada na Sarajevo (2021)

Priznanja

• Povelja sa zlatnim ljiljanom,„za značajan doprinos u odbrani Općine Centar, grada Sarajeva i Republike Bosne i Hercegovine“ Općinsko vijeće, Općina Centar Sarajevo, Sarajevo 22.07.1995ine.
• Povelja sa grbom, „za izuzetan doprinos u izgradnji i jačanju lokalne zajednice, institucija prosvjete, organizovanja vaspitno-obrazovnog rada, naučnoj djelatnosti u svim oblastima, razvoja komunalne infrastrukture, i investicionih ulaganja, razvoja turizma i oblastima od značaja za općinu“. Predsjedavajući Općinskog vijeća Općine Stari grad, prof. dr. Rizah Avdić, Sarajevo 4. 5. 2011. godine.
• Plaketa Kantona Sarajevo„kao priznanje za izuzetne zasluge u davanju podrške pravednoj borbi za odbranu Sarajeva i države Bosne i Hercegovine od agresije, kao i za doprinos u očuvanju kulturnog naslijeđa Bosne i Hercegovine“ Nihad Halilbegović je primio više od trideset zahvalnica jedinica Armije BiH, MUP-a R BiH, Udruženja boraca i šehidskih porodica