Nepobjediva armada
Nepobjediva armada ili Španska armada (šp. Grande y Felicísima Armada – "Velika i najsretnija mornarica") bila je španska flota koja je 1588. godine trebala izvrši invaziju na Englesku i kojom je komandovao Alonso de Guzmán El Bueno, 7. vojvoda od Medine Sidonije.
Ime
urediUprkos općem mišljenju da je ovoj floti naziv "Nepobjediva armada" dao sam kralj Filip II, istina je da je ime poteklo od samih Engleza. Naime, Španci su u to doba svoju Armadu nazivali "Velikom armadom" (šp. la Gran Armada), "Engleskom armadom" (šp. la Armada de Inglaterra) ili "Engleskim poduhvatom" (šp. la empresa de Inglaterra). Ime se prvi put pojavilo u pamfletu državnog sekretara kraljice Elizabete I, Williama Cecila, koji se pojavio nakon poraza Španaca i u kome je Cecil govorio o španskoj floti na sarkastičan način nazivajući je španskom nepobjedivom flotom (en. Spanish Invencible Fleet). Ovaj apelativ se isprva širio kao podsmijeh, međutim, kako je vrijeme prolazilo, počeo je da se shvata u svom pravom značenju.
Bitka
urediKralj Filip II Španski je bio oženjen kraljicom Marijom I i tokom toga braka držao titulu engleskog kralja. Nakon njene smrti, odnosi između Engleske i Španije su se naglo pogrošali zbog politike koju je vodila njena nasljednica, kraljica Elizabeta I. Cilj ove invazije je bio sprječavanje Engleske u pomaganju Ujedinjenim holandskim provincijama koje su tada bile dio Španske Holandije, kao i sprečavanje daljih napada engleskih gusara na španske posjede u Americi i galije koje su prevozile zlato. Filip nije tolerirao Elizabetino dopuštanje toga gusarstva, a nesporazum sa njom nije uspio riješiti diplomatskim putem. Kao zvaničan razlog za invaziju uzeo je papinsku bulu koju je izdao papa Siksto V i koja je Elizabetu proglašavala heretikom, te pogubljenje katolkinje, zbačene škotske kraljice Marije I. U julu 1587. dobio je zvaničnu dozvolu pape da izvrši invaziju na Englesku i vrati je katoličanstvu, te da sam izabere novog engleskog monarha. [1]
Armada je u početku imala veoma iskusnog komandanta, Álvaro de Bazán, 1. markiza od Santa Crusa, ali on je umro u februaru 1588. godine, tako da je vojvoda od Medine Sidonije zauzeo njegovo mjesto. Flota je krenula sa 22 ratna broda Španske kraljevske mornarice i 108 trgovačkih brodova adaptiranih za borbu. Namjera je bila da se pređe La Manche, da se ukotvi u Flandriji gde je vojvoda od Parme čekao spreman za invaziju na jugoistočnu Englesku.
Armada je postigla svoj prvi cilj i ukotvila se u Sjevernom moru nedaleko od Gravelinesa, na morskoj granici između Francuske i Španske Holandije. Dok su čekali na uspostavljanje komunikacije sa vojskom vojvode od Parme, engleski ratni brodovi su osuli paljbu po španskim brodovima, natjerali ih da dignu sidra i napuste mjesto sastanka sa vojvodom od Parme. Armada je uspjela da se regrupiše i povuče na sjever, dok su je progonili engleski brodovi. Povratak u Španiju je također bio poguban – snažne oluje su flotu skrenule sa kursa i više od 24 broda je nastradalo na sjevernoj i zapadnoj obali Irske, dok su preživjeli našli utočište u Škotskoj. Flota je izgubila oko pedeset plovila od početnih 22 galije i 108 naoružanih trgovačkih brodova.
Neupoznata sa ovim porazom Španaca, engleska vojska je u neizvjesnosti čekala na obalama Tilburya. Elizabeta je tu održala jedan od njenih najuticajnijih govora, u kojem je, između ostalog, rekla da "zna da ima tijelo slabašne žene, ali i srce i stomak kralja, i to engleskog kralja", [2] [1] ali da će sama predvoditi vojsku na ratnom polju ukoliko "Parma ili Španija, ili bilo koji evropski princ, odluči napasti granice njenoga kraljevstva". [2] [1] Pobjeda "nepobjedive armade" je Elizabeti donijela veliku popularnost i slavu u narodu. Ceremonija kojom je ona proslavljena parirala je samoj Elizabetinoj krunidbi. [3]
Ova bitka je bila jedna od nejvećih bitki u Englesko-španskom ratu vođenom između 1585. i 1604. godine.
Također pogledajte
urediReference
uredi