Nelson Piquet Souto Maior (17. august 1952. godine, Rio de Janeiro, Brazil), poznat kao Nelson Piquet, je bivši brazilski vozač Formule 1 i biznismen. Nakon prestanka aktivne karijere, rangiran je među najveće vozače Formule 1 prema raznim motosport anketama.[1][2]

Nelson Piquet
Piquet 2013.
Rođenje (1952-08-17) 17. august 1952 (71 godina)
Rio de Janeiro, Brazil
NacionalnostBrazil brazilsko
Početak karijere1978.
Kraj karijere1991.
Formula 1 karijera
Trke207 (204 starta)
Prvenstva3 (1981., 1983. i 1987.)
Pobjede23
Podiji60
Bodovi481.5 (485.5)
Prve startne pozicije24
Najbrži krug23
Prva trkaVelika nagrada Njemačke, 1978. godine
Prva pobjedaVelika nagrada SAD, 1980. godine
Posljednja pobjedaVelika nagrada Kanade, 1991. godine
Posljednja trkaVelika nagrada Australije, 1991. godine
Posljednja sezona1985.

Nakon kratke karijere u tenisu, prije nego što je izgubio interes za sport, Piquet se počeo baviti kartingom pri čemu je u početku krio svoj identitet kao bi spriječio da otac sazna za ovaj njegov hobi. U sezoni 1971-72 postao je brazilski karting prvak a 1976. godine osvaja i prvenstvo u Formuli Vee. Na savjet Emersona Fittipaldija, odlazi u Evropu te u sezoni 1978. godine osvaja rekordan broj pobjeda oborivši dotadašnji rekord Jackiea Stewarta. Iste godine ostvario je svoj debi u Formuli 1 sa Ensign timom a vozio je i za McLaren i Brabham. 1979. godine započeo je karijeru u Formuli 1 vozeći za ekipu Brabham. Karijeru je završio 1991. godine a trenutno vodi nekoliko firmi u Brazilu a istovremeno je i menadžer svom sinu, također vozaču Formule 1, Nelsonu Piquetu Jr..

Biografija uredi

Rane godine i karijera uredi

Rođen je u Rio de Janeiro, kao četvrto dijete u porodici.[3] Njegov otac Estácio Gonçalves Souto Maior je bio brazilski političar te su se 1960. godine preselili u novi brazilski glavni grad Braziliju. Piquet je imao dva brata, Alexisa i Geraldo i sestru Genusu. Sa karting utrkama Piquet je počeo u dobi od 14 godina[4] ali pošto nije imao očevo odobrenje za to, koristio je djevojačko prezime svoje majke Piquet (koja je bila francuskog porijekla) kako bi sakrio svoj stvarni identitet. Otac ga je forsirao da postane teniser te je na osnovu toga dobio i stipendiju za školovanje u Atlanti. Tenis je počeo igrati sa 11 godina i u kratkoj karijeri je slovio kao dobar igrač ali je bio mišljenja da to nije dovoljno uzbudljiv sport za njega te se posvetio moto utrkama.[5]

Formula 1 uredi

Brabham (1979. - 1985.) uredi

Svoju posljednju utrku u sezoni 1978., Piquet je odvezao za ekipu Brabha. Startao je kao 14. a utrku završio na 11. mjestu. U istoj ekipi je proveo period do 1985. godine.

Sezona 1979. je za Piqueta bila prva puna sezona provedena u takmičenju u Formuli 1. Klupski kolega mu je bio Niki Lauda, tadašnji dvostruki prvak svijeta. Sezona je bila teška. Od petnaest utrka u sezoni, Piquet je završio samo 4 utrke. Najbolji rezultat je postigao na 12. utrci sezone voženoj za VN Holandije gdje osvaja 4. mjesto. Sezonu završava kao 15. sa osvojena 3 boda. Naredne dvije sezone su za Nelsona bile dosta uspješnije. U sezoni 1980. pobjeđuje u 3 utrke a prvu pobjedu ostvaruje na 4. utrci sezone za VN SAD-a. Sezonu završava kao drugi sa 54 osvojena boda, sa 13 bodova zaostatka za prvakom Alanom Jonesom. U toku sezone ukupno se penje 6 puta na podij. U sezoni 1981., takođe ostvaruje 3 pobjede. Nakon prvih mjesta na VN Argentine i VN San Marina u slijedeće 3 utrke odustaje da bi na VN Francuske osvojio 3. mjesto nakon čega ponovo odustaje na VN Velike Britanije. Na narednoj utrci, za VN Njemačke, osvaja 1. mjesto i to je njegov veliki comeback u sezoni. Sa 50 osvojenih bodova postaje po prvi put prvak Formule 1. Naredna sezona, 1982., je bila izuzetno loša za Nelsona Piqueta. Osvaja po jedno 1. i 2. mjesto i sezonu završava na razočaravajućem 11. mjestu sa samo 20 osvojenih bodova.

Reference uredi

  1. ^ "Formula 1's Greatest Drivers - AUTOSPORT.com". F1greatestdrivers.autosport.com. Pristupljeno 4. 1. 2013.
  2. ^ "BBC Sport - Formula 1's greatest drivers". Bbc.co.uk. 20. 11. 2012. Pristupljeno 4. 1. 2013.
  3. ^ Kärrkäinen, Juha (1997). Formula 1 Stars. str. 108. ISBN 952-5089-18-5.
  4. ^ "Nelson Piquet". Grand Prix Hall of Fame. Arhivirano s originala, 21. 2. 2008. Pristupljeno 23. 12. 2007.
  5. ^ Zurkowsky, Herb. "Nelson Piquet defied father to race". The Montreal Gazette. str. 105.