Naim Hadžiabdić
Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Naim ef. Hadžiabdić je rođen u Pruscu 18. maja 1918. godine. Osnovno vjersko obrazovanje stekao je u rodnom mjestu, a osnovnu školu završio u Donjem Vakufu. Nakon završene Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu, školovanje nastavio na Višoj islamskoj teološkoj školi. Po završetku školovanja stupa u službu Islamske zajednice, u svojstvu džematskog imama u Donjem Vakufu, gdje ostaje petnaest godine. Nakon toga biva imenovan za glavnog imama bugojanskog i travničkog srez, da bi 1963. bio izabran za predsjednika Starješinstva Islamske zajednice u BiH, na kojoj funkciji ostaje do 1975. godine.
Sa reisu-l-ulemom Sulejmanom Kemurom učestvuje u vraćanju "Đulaginog dvora" za potrebe Gazi Husrev-begove medrese i ostvarenje Islamskog teološkog fakulteta. Nakon smrti reisu-l-uleme Kemure, prvo je izabran za vršioca dužnosti reisu-l-uleme a zatim, na sjednici u Beogradu, 22. marta 1975. godine kao jedini kandidat za vrhovnog poglavara Islamske zajednice u SFRJ. Svečano ustoličenje i predaja menšure obavljena je 18. maja 1975. godine u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu. Na čelu islamske zajednice u SFRJ Hadžiabdić bio je 12 godina. U njegovo vrijeme otvoren je Islamski teološki fakultet u Sarajevu, otvorena je Isa-begove medresa u Skoplju te je pokrenuta izgradnja Zagrebačke džamije.
Umro je 3. jula 1987. godine a ukopan je tri dana kasnije u haremu Gazi Husrev-begove džamije.