Mustafa Softić
Mustafa Softić bio je gradonačelnik Sarajeva od 1942-45 tokom NDH okupacije Bosne i Hercegovine.[1]
| Mustafa Softić | |
|---|---|
 | |
| 15. gradonačelnik Sarajeva | |
| Vrijeme na dužnosti 1942–1945. | |
| Prethodnik | Hasan Demirović |
| Nasljednik | Husein Brkić |
| Lični podaci | |
| Rođenje | 1898. Sarajevo, Austro-Ugarska |
| Smrt | 1990 (91–92 godine) Sarajevo, SR Bosna i Hercegovina, SFR |
| Nacionalnost | Bošnjak |
Biografija
urediRane godine
urediRođen je 1898. u uglednoj sarajevskoj porodici, a prvo značajno obrazovanje stekao je u Šerijatskoj gimnaziji gdje je završio opće šerijatsko srednje obrazovanje. Nakon toga je jedno vrijeme radio kao činovnik u sarajevskom Vakufu, a poslije nekoliko godina prelazi u Gradsku štedionicu u Sarajevu (nekadašnja Privredna Banka Sarajevo). Istovremeno, bavio se i politikom, te družio s tadašnjim istaknutim bošnjačkim intelektualcima. Na ovom mjestu ga je zatekla nacistička okupacija Kraljevine Jugoslavije 1941.[1]
Period NDH
urediPoseban pečat cjelokupnom njegovom radnom vijeku dali su događaji iz Drugog svjetskog rata. Osnivanjem Nezavisne Države Hrvatske, nakon čega Bosna i Hercegovina ulazi u njen sastav, Mustafa se pod prijetnjom odvođenja u Koncentracijski logor Jasenovac, ako odbije ponuđenu funkciju gradonačelnika Sarajeva, nerado prihvatio te dužnosti. Za gradonačelnika Sarajeva imenovan je 1942. te je na tom položaju ostao do 1945. Tokom tog perioda podnosio je četiri ostavke, koje ustaške vlasti nisu prihvatale, ali je na kraju jednostavno napustio tu dužnost dočekavši kraj Drugog svjetskog rata.[1]
Period SFRJ i smrt
urediUspostavom socijalističke vlasti partizanski Vojni sud Komande grada Sarajeva proglasio ga je "narodnim neprijateljem" i 1945. osudio na pet godina prisilnog rada i oduzeća imovine. Nakon sedam i po mjeseci provedenih na izdržavanju kazne u Zenici pušten je na slobodu, a ubrzo zatim napustio je Sarajevo i povukao se u Kiseljak, gdje se bavio poljoprivredom do kraja života. Mustafa Softić je umro 1990.[1]
Autobiografija
urediGodine 1976. Mustafa je odlučio na 45 kartica teksta, poput neke vrste memoara, opisati svoj glavni period rada i življenja, naslovivši ga "Potsjetnik i pouka članovima moje uže porodice, kao i drugim čestitim građanima do kojih dopru ovi moji retci, kako se ne bi, u trci za nepravičnim i nepoštenim ličnim bogaćenjem, ogriješili o Božje zakone i standarde časnog i poštenog ljudskog ponašanja."
U memoarima opisao je svoja shvatanja o vlastitom životu, pa političkom progonu u raznim režimima i ugroženosti kao pripadnika određene nacije i vjere. Autor je "Potsjetnik", više puta u različitim vremenima, slao najvišim republičkim, saveznim pa i međunarodnim institucijama, želeći ukazati na nepravdu koja je činjena, prvo njemu kao ličnosti, a onda bošnjačkom narodu kome je pripadao.[1]