Mustafa Mijajlović
Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Mustafa Mijajlović (rođen 17. marta 1972. kao Marjan Mijajlović) jest bosanskohercegovački sportski komentator.
Mustafa Mijajlović | |
|---|---|
| Rođenje | Marjan Mijajlović 17. mart 1972 |
| Zanimanje | Sportski komentator |
Biografija uredi
Komentatorsku karijeru počeo je na srbijanskoj televiziji Sport Klub, gdje brzo stiče veliku popularnost na prostorima bivše Jugoslavije. Simpatije u Bosni i Hercegovini stiče pozitivnim komentarima koje daje bosanskohercegovačkim fudbalerima koji igraju u njemačkoj Bundesligi. Nakon toga prelazi na bosanskohercegovačku televiziju NTV Hayat, gdje prenosi utakmicu Belgija i Bosne i Hercegovine. Ova utakmica će definitivno ostati upamćena po njemu i njegovim brilijantim komentarima.[potreban citat] Poznat je po tome što je Edinu Džeki dao nadimak "Bosanski Dijamant" nakon što je postigao prvi gol protiv Belgije, također je nogometnoj reprezentaciji Bosne i Hercegovine dao nadimak "Zmajevi". Nakon otkaza u NTV Hayatu, prenosio je još nekoliko utakmica Lige prvaka i prvu utakmicu Svjetskog prvenstva 2010. u Južnoafričkoj Republici na Federalnoj televiziji.
Njegov stil komentarisanja utakmica je unikatan na području bivše Jugoslavije, te je sličan brazilskim i turskim komentatorima. Mijajlović tvrdi da je ovo zbog toga što, kad je bio mali, njegov brat i on su gledali Galatasaray u Turskoj ligi, čiji su ga komentatori inspirisali.[potreban citat]
Privatni život uredi
Mijajlović se preselio u Beograd 1992, ali se preselio nazad u Sarajevo 2009.[1] Primio je islam i promijenio ime u Mustafa 2016.[2]
Živi u Sarajevu, trenutno radi za portal SportSport.ba i Face TV.
Reference uredi
- ^ Zvonko, Alač (19. 10. 2013). "Najpoznatiji tv-komentator ovih prostora za Index: "Ne dam na Ćosića, cijeli Euro gledao sam na Dragi!"". index.hr. Pristupljeno 15. 2. 2021.
- ^ "TV komentator / Marjan Mijajlović prešao na islam: Objavljen video iz Bazela". radiosarajevo.ba. Pristupljeno 10. 7. 2016.