Muhamed Hadžiefendić

Muhamed Hadžiefendić (januar 1898. – 2. oktobar 1943.) bio je oficir u Domobranstvu Nezavisne Države Hrvatske za vrijeme Drugog svjetskog rata, komandovao je Hadžiefendićevom legijom .

Muhamed Hadžiefendić
Rođenje	Januar 1898. Tuzla
Smrt	2. oktobra 1943. Tuzla
Zanimanje	Vojni oficir

Život

Muhamed Hadžiefendić rođen je u Tuzli. Nakon osnovnog obrazovanja u rodnom gradu, pohađao je Trgovačku akademiju u Sarajevu. Želja njegovog oca bila je da naslijedi i vodi porodični biznis, ali je umesto toga pokazao više interesovanja za vojnu karijeru. Za vrijeme Prvog svjetskog rata dobrovoljno se prijavio u Habsburšku bosansko-hercegovačku pješadiju i vratio se iz rata u činu poručnika. Naslijedio je oca u njegovim komercijalnim poslovima, ali je nastavio i vojnu obuku, studirajući na Vojnoj akademiji u Beogradu .

Drugi svjetski rat

Godine 1938. imenovan je za rezervnog majora Jugoslovenske kraljevske vojske. Snage Osovine su 1941. izvršile invaziju na Jugoslaviju i Nezavisna Država Hrvatska (uključujući Bosnu) postala je marionetska država Osovine pod kontrolom ustaša.

U aprilu 1941. Hadžiefendić odbija izvršavati naređenja, dezertira i organizira lokalno stanovništvo za borbu protiv raspadajuće Jugoslavenske vojske u Vodicama kod Šibenika.  Formalnim proglašenjem Nezavisne Države Hrvatske (NDH) 10. aprila 1941. godine vratio se u rodnu Tuzlu. U decembru 1941. posjetio je ministra oružanih snaga NDH, maršala Slavka Kvaternika i zatražio dozvolu za stvaranje domobranske vojske koju bi činili Bošnjaci s područja Tuzle. Hadžiefendiću je ponuđeno povjerenstvo kao major i postavljen je za komandu NDH III. 8. bataljona pješadijskog puka u Tuzli. Prilikom četničkih napada početkom novembra 1941. Domobranski III. bataljon se uspaničio i počeo se povlačiti u neredu. Major Hadžiefendić je sa puškom u ruci uspostavio disciplinu i red, a domobranci su se vratili u borbu, ali je brzo shvatio da veću odlučnost može osigurati od naoružavanja lokalnog stanovništva. Većina domobrana pod njegovom komandom bili su zapravo vojni obveznici iz obližnje Slavonije. On je pretpostavio da ovi vojni obveznici nemaju mnogo motivacije da se bore tako daleko od svojih domova i da ove oružane snage nisu bile u stanju pružiti efikasnu zaštitu bošnjačkog stanovništvu od četničkih napada i masakra. Stoga se 7. decembra 1941. Hadžiefendić sastao s Kvaternikom i iznio svoje prijedloge. Kvaternik se složio s njegovim idejama i Hadžiefendić se vratio u Tuzlu.

Dana 20. decembra 1941. Hadžiefendić se sastao sa lokalnim načelnicima, predstavnicima vlasti i drugim istaknutim ljudima kako bi razgovarali o formiranju lokalnih dobrovoljačkih snaga. Formalno je osnovana dva dana kasnije i u početku se sastojala od čete raspoređene u selima istočno od Tuzle i oko Živinica, koja su tada bila direktno ugrožena četničkim napadima. Nepuna četiri mjeseca kasnije, maja 1942. godine, Dobrovoljački odjel je preimenovan u Hadžiefendićevu legiju i formalno je priznat kao poseban domobranski dobrovoljački puk. Pukovnija se sastojala od štaba u Tuzli i šest bataljona raspoređenih po gradovima i mjestima sjeverne Bosne (Tuzla, Gračanica, Brčko, Bijeljina, Zvornik i Puračiću). Bošnjačko stanovništvo je obično nazivalo Hadžiefendićevom legijom, dok su je partizani i četnici nazivali Muslimanskom legijom ("Muslimanska legija"). Formacija je bila veoma motivisana i dobro se borila, ali joj je nedostajalo naoružanje i obučeni oficiri.

Godine 1942. Hadžiefendić je bio bolestan i neko vrijeme se oporavljao u zagrebačkim bolnicama. U martu 1943. Karl von Krempler otputovao je u Tuzlu i sastao se sa Hadžiefendićem, a 28. marta Hadžiefendić je otpratio von Kremplera u Sarajevo gdje ga je upoznao sa reis-ul-ulemom hafizom Muhamedom Pandžom i drugim vodećim političarima Bošnjaka koji nisu bili uključeni u ustaše.

Do sredine maja 1943. godine, preko 6.000 pripadnika Hadžiefendićeve legije priključeno je u SS Handschar . Nijemci su htjeli da Hadžiefendića pridruže u SS Handschar, ali njihova namjera nikada nije ostvarena. U periodu od jula do avgusta 1943. bilo je velikih dezertiranja iz Hadžiefendićeve legije u partizane u organizaciji partizanskih špijuna. Dana 2. oktobra 1943. godine, Hadžiefendića i 55 njegovih ljudi ubili su partizani kod Tuzle. Hadžiefendićevi posmrtni ostaci su kasnije preneseni i pokopani ispred Jalske džamije u Tuzli.

Literatura

• Noel Malcolm, Bosna: kratka istorija, 1994
• Fikret Karčić, The Bosniaks and the Challenges of Modernity: Late Ottoman and Hapsburg Times (1995.)
• Johann C. Allmayer-Beck, Erich Lessing: Die K.u.k. Armee. 1848-1918 . Verlag Bertelsmann, München 1974.,ISBN 3-570-07287-8
• Stefan Rest: Des Kaisers Rock im ersten Weltkrieg . Verlag Militaria, Wien 2002,ISBN 3-9501642-0-0
• Werner Schachinger, Die Bosniaken kommen! - Elitetruppe in der kuk Armee 1879-1918 . Leopold Stocker Verlag, Graz 1994.ISBN 978-3-7020-0574-0
• k.u.k. Kriegsministerium „ Dislokation und Einteilung des kuk Heeres, der kuk Kriegsmarine, der kk Landwehr und der ku Landwehr “ u: Seidels kleines Armeeschema - Herausg.: Seidel & Sohn Wien 1914.
• 0-7643-0134-9Lepre, George (1997). Himmler's Bosnian Division: The Waffen-SS Handschar Division 1943–1945. Schiffer Publishing. ISBN 0-7643-0134-9.