Metodologija pravnih nauka
Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Ovaj članak je siroče zato što nema ili vrlo malo ima drugih članaka koji linkuju ovamo. |
Ovom članku potrebna je jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija. |
Metodologija prava se tradicionalno bavi:
a) pravnom praksom
b) pravnom naukom
Predmet metodologije prava jeste naučna spoznaja prava u njegovom totalitetu. Moguće je odrediti pojam «pravo» na taj način što bi se opisao specifičan i nužan sadržaj iskustva pravnika praktičara (advokati, suci itd.)
Metode u pravu jesu sve teorijske postavke i tehnički postupci koji omogućuju spoznaju i praktičnu obradu (specifičnog i nužnog) predmeta iskustva pravnika.
Potrebno je napustiti sva redukcionistička rješenja u metodologiji prava, tj. sva svođenja pravne norme na pojedine specijalne metode društvnih nauka, a posebno na dogmatsku i na tzv. normativnu metodu.
Postoji pet osnovnih metoda u pravnoj nauci:
a) sociološka – ispitivanje pravnih odnosa u stvarnosti i njihovu međuuvjetovanost sa pravnim vrijednostima i normama
b) aksiološka – upotreba pravnih vrijednosti kao principa ocjenjivanja pravnih odnosa i normi
c) lingvistička – usmjeravanje na ispitivanje sadržaja i oblika pravnih normi i drugih misaono jezičkih tvorevina kojima se kontrolišu pravni odnosi (važi sa ove ispod)
d) dogmatska
e) logička
Literatura uredi
prof. dr. Fuad Saltaga, Metodologija društvenih i pravnih nauka, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo 2005.