Masakr u Tanturi
Masakr u Tanturi dogodio se u noći između 22. i 23. maja 1948. tokom arapsko-izraelskog rata 1948., kada su palestinski seljani masakrirani od strane Aleksandronske brigade Hagane. Masakr se dogodio nakon predaje Tanture, malog sela od oko 1.500 ljudi u blizini Haife. Broj ubijenih je nepoznat, a procjene se kreću od "desetina" do 200+.[1][2][3][a][b][c]
| Masakr u Tanturi | |
|---|---|
.png) Tantura (1920-1933) za vrijeme Mandatne palestine | |
| Lokacija | Tantura |
| Datum | 22. maj 1948 |
| Mrtvih | nepoznat tačan broj, procjene se kreću od "nekoliko desetina" do 200+ |
| Žrtve | Arapski civili |
| Počinioci | Haganah, Aleksandronska brigada |
Usmena svjedočenja preživjelih Palestinaca naišla su na skepticizam. Potvrđujuća teza iz 1998. Theodore Katz diplomant izraelskog univerziteta u Haifi, koji je intervjuisao preživjele, također je naišla na poricanje. U izraelskom dokumentarnom filmu iz 2022. pod nazivom Tantura, nekoliko intervjuisanih izraelskih veterana reklo je da su bili svjedoci masakra u Tanturi nakon što se selo predalo. Forensic Architecture je 2023. objavila svoje naručeno istraživanje tog područja i zaključila da postoje tri potencijalna grobna mjesta na području plaže Tel Dor koja su povezana s masakrom.
Nakon masakra, veći dio sela je uništen, a njegovi stanovnici protjerani, a mnoge žene i djeca su prevezeni u Furajdis. Izraelski kibuc i odmaralište na plaži Nahšolim osnovano je na mestu napuštenog sela. Žrtve su sahranjene u masovnim grobnicama, jedna od njih trenutno ispod parkinga za obližnju plažu Tel Dor.
Pozadina
urediTantura je bilo palestinsko selo unutar teritorije koja je dodijeljena jevrejskoj državi u Planu Ujedinjenih nacija o podjeli Palestine iz 1947.[4][5] Imao je 1.500 stanovnika.[6] Kao dio plana Dalet, formulisanog u martu 1948, uoči izraelske deklaracije o nezavisnosti 14. maja 1948, Hagana je dodijelila Aleksandronsku brigadu za "okupaciju Tanture i el-Furajdisa".[4][7] Od četiri bataljona brigade, 33. je dodijeljen Tanturi.[4]
Masakr
urediU noći između 22. i 23. maja 1948. Tanturu je napao 33. bataljon Aleksandronske brigade.[4]
Palestinski historičar Valid Halidi piše da je Nimr al-Katib pružio "mnogo detaljne dokaze" o "metodičnom strijeljanju i sahranjivanju u zajedničku grobnicu četrdesetak mladića u selu Tantura."[4][8] Izraelski historičar Ilan Pappe napisao je da je pored pogubljenja, jedan broj seljana ubijen u "ubijanju u kućama i na ulicama."[9]
Muhamed Abu Hana, koji je bio dijete u vrijeme događaja u Tanturi, ispričao je:
„Do jutra pucnjava je prestala i napadači su sve okupili [...] žene i djecu s jedne strane, muškarce s druge. [...] vojnici su odvodili grupe muškaraca i mogla se čuti pucnjava nakon svakog polaska [...] Vidio sam tijela nagomilana na kolicima koja su vukli ljudi iz Tanture koji su ispraznili svoj teret u veliku jamu [...] Na putu, blizu željezničke pruge, ostala su razbacana tijela."[4]
Yaacov Esptein, muhtar iz obližnjeg jevrejskog sela Zichron Yaacov, bio je prijatelj Tanturinog muhtara i pokušao je da se zauzme u ime seljana.[4][10] Godine 2002. The News & Observer intervjuisao je Jawdat Hindi, kćer Tanturinog muhtara, koja je rekla da je Epstein stigao i vikao na jevrejske vojnike, te da je kasnije, "plakao, govoreći da nismo očekivali takav dan a takvo što se dešava našim komšijama".[10] Ilan Pappe piše da je Yaacov "uspio zaustaviti orgiju ubijanja u Tanturi, ali 'došao je prekasno', kako je gorko komentarisao jedan preživjeli."[9]
.jpg)
Nakon masakra, žene i djeca su protjerani u Furajdis, susjedno selo. Preživjeli muškarci su smješteni u zarobljeničke logore i kasnije su napustili Izrael kroz razmjenu zarobljenika, a njihove porodice su ih slijedile.[6] Mnogi od preživjelih završili su u izbjegličkom kampu Jarmuk u Siriji.[9]
Historičar Saleh Abdel Jawad piše da su se pogubljenja zatvorenika iz Tanture također dogodila u zatočeničkim centrima nakon masakra.[11]
Bilješke
uredi- ^ Morris 2004. "Desetine seljana su ubijene.
- ^ Adam Raz, Haaretz [1] "Ne može se utvrditi broj seljana koji su ubijeni iz vatrenog oružja. Brojke koje proizilaze iz svjedočenja kreću se od šačice ubijenih do više desetina. Prema jednom svjedočenju, koje je dao stanovnik Zichron Yaakova koji je pomogao u sahrani žrtava, broj mrtvih je premašio 200, iako ova visoka brojka nema potvrdu."
- ^ Jawad, S.A. (2007). Zionist Massacres: the Creation of the Palestinian Refugee Problem in the 1948 War. "Procjenjuje se da su žrtve, uključujući one ubijene u borbi i masakru, između 52 i 85"
Reference
uredi- ^ Hashem Abushama, According to Whose Archives?: The Tantura Massacre and Revisionist Israeli Historiography, January 30 2022, Institute for Palestine Studies. https://www.palestine-studies.org/en/node/1652421 "Ostala je i masovna grobnica. [...] Navodno sadrži između nekoliko desetina do više od 200 zakopanih leševa palestinskih muškaraca koji su masakrirani"
- ^ "U maju 1948, više od 200 Palestinaca ubijeno je od strane jevrejske milicije koja je napredovala u obalskom selu Tantura, južno od Haife." John Pilger, New Statesman, 6/3/2002, Vol. 131, Issue 4590
- ^ Blackwell, Sue. "Review Essay: States of Denial." Holy Land Studies: A Multidisciplinary Journal, vol. 6 no. 1, 2007, p. 113-118. Project MUSE, https://dx.doi.org/10.1353/hls.2007.0016. "Ilan Pappé [...] je detaljno dokumentirao masakr oko 200 muškaraca, žena i djece u Tanturi 22-23. maja 1948."
- ^ a b c d e f g "The Tantura Massacre, 22–23 May 1948". Journal of Palestine Studies. 30 (3): 5–18. 2001. doi:10.1525/jps.2001.30.3.5.
- ^ Khalidi, Walid (1988). "Plan Dalet: Master Plan for the Conquest of Palestine". Journal of Palestine Studies. 18 (1): 4–19. doi:10.2307/2537591. JSTOR 2537591.
- ^ a b "The Tantura Massacre, 22-23 May 1948". Institute for Palestine Studies (jezik: engleski). Pristupljeno 29. 1. 2024.
- ^ "Appendix C: Text of Plan Dalet: Operational Orders to the Brigades". Journal of Palestine Studies. 18 (1): 34–37. 1988. doi:10.2307/2537592. JSTOR 2537592.
- ^ Cooke, Hedley V. (1988). "Appendix E: The Spectator Correspondence". Journal of Palestine Studies. 18 (1): 51–70. doi:10.2307/2537594. JSTOR 2537594.
- ^ a b c Pappé 2006
- ^ a b Dorell, Oren (15. 5. 2002). "'Paradise' lost". The News & Observer. Arhivirano s originala, 13. 11. 2002.
- ^ Jawad, S.A. (2007). Zionist Massacres: the Creation of the Palestinian Refugee Problem in the 1948 War. In: Benvenisti, E., Gans, C., Hanafi, S. (eds) Israel and the Palestinian Refugees. Beiträge zum ausländischen öffentlichen Recht und Völkerrecht, vol 189. Springer, Berlin, Heidelberg. https://doi.org/10.1007/978-3-540-68161-8_3
Izvori
uredi- Pappé, Ilan (2006). The Ethnic Cleansing of Palestine. Oxford: Oneworld. ISBN 978-1-85168-555-4.
Dodatna literatura
uredi- Confino, Alon (2012). "Miracles and Snow in Palestine and Israel: Tantura, a History of 1948". Israel Studies. 17 (2): 25–61. doi:10.2979/israelstudies.17.2.25. S2CID 144390063.
- Confino, Alon (2015). "The Warm Sand of the Coast of Tantura: History and Memory in Israel after 1948". History and Memory. 27 (1): 43–82. doi:10.2979/histmemo.27.1.43. S2CID 161644606.
- Elmusa, Sharif S.; Khalidi, Muhammad Ali (1992). All that Remains: The Palestinian Villages Occupied and Depopulated by Israel in 1948. Washington, D.C.: Institute for Palestine Studies. ISBN 978-0-88728-224-9.
- Kamel, Lorenzo (2010). "The Tantura Affaire". Oriente Moderno. 90 (2): 397–410. doi:10.1163/22138617-09002007. JSTOR 23253467.
- Khader, Jamil (2008). "After Tantura/after Auschwitz: Trauma, postcoloniality and the (un)writing of the Nakbah in the documentary film Paradise Lost". Journal of Postcolonial Writing. 44 (4): 355–365. doi:10.1080/17449850802410473. S2CID 145118253.
- Nagle, S. (2019). "History, Politics, and Nationalism in Ireland and Israel: Legacies of 1922 and 1948". u Allwork, L.; Pistol, R. (ured.). The Jews, the Holocaust, and the Public. The Holocaust and its Contexts. Palgrave Macmillan. str. 73–91. doi:10.1007/978-3-030-28675-0_4. ISBN 978-3-030-28674-3. S2CID 213703687.