Martin Nedić

Fra Martin Nedić (Tolisa, 1. aprila 1810. – 26. maja 1895), bio je bosanski franjevac i pjesnik.[1][2][3][4]

Fra Martin Nedić
Martin Nedic 1885 Mayerhofer.png
Rođenje1. april 1810.
Tolisa kod Orašja
Smrt26. maj 1895.
Tolisa kod Orašja
Druga imenaŽalovan Bošnjak, Bošnjak, Bošnjačanin, Ilir iz Bosne
ZanimanjeFranjevac i pjesnik

BiografijaUredi

Fra Martin Nedić (rođ. Ivan) rodio se u Tolisi kod Orašja 1810. godine. Osnovno obrazovanje je stekao kod fra Bone Benića mlađeg, tadašnjeg toliškog kapelana, a gimnaziju u Kraljevoj Sutjesci. Poslije toga je završio filozofsko-teološki studij u Subotici, Szolnoku, Egeru i Vácu (Madžarska). Za svećenika je imenovan 1833. godine. Od 1836. do 1839. godine bio je kapelan fra Marijanu Šunjiću u Orašju kod Travnika. Kod njega je učio sva tri orijentalna jezika; arapski, perzijski i turski. Nakon toga bio je nastavnik srednje samostanske škole u Kraljevoj Sutjesci, a potom, 1848. godine, župnik na Ulicama kod Brčkog. Godine 1851. postao je definitor Franjevačke provincije Bosne Srebrene i bio premješten u Kraljevu Sutjesku. Tri godine iza toga postao je provincijal bosanskih franjevaca. Od 1856. do 1861. godine je obavljao dužnost župnika i nastavnika u Sutjesci, a onda je bio župnik u rodnoj Tolisi. Kasnije prelazi u Đakovo, gdje je do 1883. godine bio upravitelj dobara Franjevačke provincije Bosne Srebrene. Sudjelovao je u gradnji crkve i samostana u Tolisi. Prilikom gradnje crkve u Kraljevoj Sutjesci, pronašao je grob bosanskog kralja Stjepana Tomaša. Umro je 1895. godine u Tolisi.[5][4]

Bavio se politikom, književnošću, historijom, pisao je pjesme, historiografska djela, prevodio je sa turskog jezika, razmjenjivao pisma sa istaknutim osobama kulturnog i javnog života Bosne i Hercegovine i Hrvatske. U raznim hrvatskim novinskim listovima je objavljivao izvještaje o političkim, društvenim, vjerskim i privrednim prilikama u Bosni i Hercegovini.[6]

Putujući po Bosni prikupio je izvornu građu za prvo bosansko arheološko djelo “Bosanske starine”, koje je izašlo 1857. godine. Za njegove zasluge odlikovao ga je osmanski sultan Abdulaziz redom zlatne medžidije i velikim redom Osmanlije na zlatnom lancu.[7]

Uz redovničko ime fra Martin je koristio pseudonime: “Slavoljub Otadžbinović”, “Žalovan Bošnjak”, “Bošnjak”, "Bošnjačanin", "Žalovan", "Žalovan od Bosne", "Ilir iz Bosne", "Milovan Dobranović", "Žalovan od Posavlja", "Stari Ilir iz Bosne", i drugi.[8][9][10][11][12]

Godine 1940. fra Rastislav Drljić je na Univerzitetu u Beogradu obranio doktorsku disertaciju pod naslovom Prvi ilir Bosne - fra Martin Nedić (1810 - 1895), a 2010. godine Mato Nedić je objavio romansiranu biografiju fra Martina Nedića, pod naslovom Pater Martinus. Od 2010. godine izdavačka kuća Terra Tolis iz Tolise dodjeljuje Književnu nagradu fra Martin Nedić. Jedna srednja škola u Orašju je dobila ime po fra Martinu Nediću.

DjelaUredi

  • Razgovor koga vile ilirkinje imadoše u pramalitje (epska pjesma, 1835),
  • Pokret godine 1848. i 1849. (s Marijanom Šunjićem (1851),
  • Pjesma…Franji Josipu I (1852),
  • Regula et testamentum S.P. S. Francisci (1854),
  • Shematismus almae misionariae provinciae Bosnae Argentinae (1855),
  • Starine bosanske (u: I. Kuljević Sakcinski: Arhiv za jugoslavensku povijestnicu, knjiga IV (1857),
  • Kitica od devet u raznih zgodah ubranih cvjetova (1875),
  • Ratovanje slovinskoga naroda proti Turcima godine 1875. – 1877. (1881),
  • Pjesma o ulazu cesarove vojske u Bosnu (1881),
  • Život fra Marijana Šunjića (1883),
  • Stanje redodržave Bosne Srebrene (1884),
  • Poraz baša a zavedenje nizama u Bosni (ep, 1844),
  • Razgovor vilah ilirkinjah u pramalitje godine 1841 (djelo objavio u kalendaru Napretka Nikola Žic 1934),
  • Glas redodržave Bosne Srebrene (ep),
  • Pjesmotvorni spisi,
  • Zapamćenja (rukopisi).

LiteraturaUredi

  • Gavran, Ignacije (1988). Putovi i putokazi (I) (jezik: hrvatski). Sarajevo: Svijetlo riječi.

ReferenceUredi

  1. ^ Švoger, dr. Vlasta, Martin Nedić o prilikama u Bosni i Hercegovini sredinom 19. stoljeća // Historijski zbornik, 65. (2012), 2.; str. 387
  2. ^ Rizvić, prof. dr. Muhsin, (1989), Između Vuka i Gaja, str. 271
  3. ^ Šidak, prof. dr. Jaroslav, (1979), Studije iz hrvatske povijesti za revolucije 1848-49, str. 326 Institut za hrvatsku povijest
  4. ^ a b Ignacije Gavran 1988, p. 93.
  5. ^ "Fra Martin Nedić (1810. – 1895.)". Bosna Srebrena (jezik: hrvatski). 20. 11. 2017. Pristupljeno 31. 3. 2022.
  6. ^ Švoger, dr. Vlasta, Martin Nedić o prilikama u Bosni i Hercegovini sredinom 19. stoljeća // Historijski zbornik, 65. (2012), 2.; str. 387
  7. ^ Školski vjesnik stručni list zemaljske vlade za BiH, Sarajevo, 1895, str. 423-424
  8. ^ Zadarska revija, Opseg 36, Izd. 4-6, str. 355, 1987, Pododbor Matice Hrvatske
  9. ^ Šidak, prof. dr. Jaroslav, (1979), Studije iz hrvatske povijesti za revolucije 1848-49, str. 326 i 387 Institut za hrvatsku povijest
  10. ^ Teinović, prof. dr. Bratislav, (2013), Museum sclopeta de bosniaca franciscales: O zbirci oružja i vojne opreme Muzeja franjeva č kog samostana u Tolisi kod Orašja, str. 151
  11. ^ Špionjak, fra Roko, (2003), Život i djelovanje posavskih franjevaca u sjeveroistočnoj Bosni kroz dva stoljeća (1802 – 2002), str. 164-165
  12. ^ Pejić, Marko, (2004), Doprinos bosanskih franjevaca društveno-kulturnom identitetu bosanskohercegovačkog društva u periodu 1878-1918. godine, str. 182