Manganin

Manganin je trgovačko ime za leguru obično sačinjenu iz 84% bakra, 12% mangana i 4% nikla. Prvi ju je razvio hemičar Edward Weston 1892, nakon što je unaprijedio svoju raniju leguru konstantan iz 1887. godine.

Otpornik od manganina napravljen 1900.

Folija i žica od manganina koriste se za proizvodnju otpornika, naročito za takozvani shunt za ampermetar, jer praktično ima nultu vrijednost temperaturnog koeficijenta otpora[1] i dugoročnu stabilnost. Neki manganinski otpornici služili su kao zvanični standard za jedinicu om u SAD u periodu od 1901. do 1990.[2] Žica od manganina se također koristila kao električni otpornik u kriogenim sistemima, čime se minimizirao transfer toplote između tačaka koje su trebale biti u električnoj vezi.

Manganin se također koristio za proučavanja visokotlačnih udarnih talasa (kao što su oni nastali putem detonacije eksploziva) jer ova legura ima vrlo nisku osjetljivost na deformaciju a istovremeno i visoku osjetljivost na hidrostatički pritisak.[3]

ReferenceUredi

  1. ^ "Goodfellow Technical Information Manganin® - Resistance Alloy". www.goodfellow.com. Pristupljeno 11. 9. 2016.
  2. ^ "Stability of Double-Walled Manganin Resistors" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 6. 10. 2006. Pristupljeno 15. 1. 2018.
  3. ^ Special Use Sensors—Manganin Pressure Sensor