Manfred Beer rođen 2. decembra 1953. u Altenbergu u Istočnoj Njemačkoj (danas Njemačka) je nekadašnji istočnonjemački biatlonac i dvostruki svjetski prvak u biatlonu.[1]

Manfred Beer
Lični podaci
Državljanstvo Istočna Njemačka
Njemačka
Rođenje (1953-12-02) 2. decembar 1953 (70 godina)
Altenberg, Istočna Njemačka
Zanimanjebitlonac, trener
Karijera
KlubSG Dynamo Zinnwald
Statusneaktivan
Kraj karijere1980.
Olimpijske igre
Nastupi (b.)1 (1976.)
Medalje (b.)1 (0 zlatnih)
Svjetska prvenstva
Nastupi (b.)4 (1974, 1977, 1978, 1979.)
Medalje (b.)3 (2 zlatne)
Svjetski kup
Prvi nastup (b.)1977/78.
Timske pobjede[II]2
Plasman (b.)[III]9. (1979/80)
Fusnote
  1. ^ Pobjede u utrkama na Olimpijskim igrama i svjetskim prvenstvima u kojima su rezultati vrednovani za Svjetski kup ubrajaju se u pojedinačne pobjede.
  2. ^ Pobjede u timskim i utrkama štafeta u Svjetskom kupu zvanično se ne ubrajaju u statistiku pobjeda.
  3. ^ Plasman u Svjetskom kupu u pojedinačnim disciplinama uveden je od sezone 1996/97.
Aktualizirano24. 10. 2024.
Službeni rezultati
IBU | Olympedia | FIS

Karijera

uredi

Olimpijske igre

uredi
Olimpijske igre Poj. Spr. Šta.
  Innsbruck 1976. (Biatlon) 27 3

Beer je samo jednom nastupio na olimpijskim igrama i to na ZOI 1976, kada je osvojio jednu bronzanu medalju u štafeti s Karl-Heinzom Menzom, Frankom Ullrichom i Manfredom Geyerom, zaostavši 6:13.0 min iza sovjetske štafete u sastavu: Aleksandar Jelizarov, Ivan Bijakov, Nikolaj Kruglov i Aleksandar Tihonov; te drugoplasirane finske štafete u sastavu: Henrik Flöjt, Esko Saira, Juhani Suutarinen i Heikki Ikola. Najbolji plasman u pojedinačnim utrkama bilo mu je 27-o mjesto utrci na 20 km, kada je s pet promašaja i 9:30.3 min zaostatka bio sporiji iza pobjednika sovjetskog biatlonca Nikolaja Kruglova, koji je utrku završio s dva promašaja.

Svjetsko prvenstvo

uredi
Svjetsko prvenstvo Poj. Spr. Eki. Šta.
  1974. Minsk 27 4
  1977. Lillehammer 5 15 3
  1978. Hochfilzen 15 1
  1979. Ruhpolding 14 1

Manfred Beer je od SP 1974. do SP 1979. nastupio četiri puta na Svjetskim prvenstvima. Osvojio je dvije zlatne i jednu bronzanu medalje. Bronzanu medalju je osvojio na SP 1977. u štafeti s Manfredom Geyerom, Klausom Siebertom i Frankom Ullrichom, kada su s 2:41.7 min zaostatka bili sporiji od sovjetske štafete u sastavu: Aleksandar Tihonov, Aleksandar Jelizarov, Aleksandar Ušakov i Nikolaj Kruglov, te drugoplasirane finske štafete u sastavu: Erkki Antila, Raimo Seppänen, Simo Halonen i Heikki Ikola. Prvu zlatnu osvojio je na SP 1978. u štafeti s Frankom Ullrichom, Klausom Siebertom i Eberhardom Röschom s prednošću od 2:40.9 min u odnosu na norvešku štafetu u sastavu: Odd Lirhus, Sigleif Johansen, Roar Nilsen, Tor Svendsberget; a drugu na SP 1979. u štafeti s Frankom Ullrichom, Klausom Siebertom i Eberhardom Röschom s prednošću od 1:38.2 min u odnosu na finsku štafetu u sastavu: Simo Halonen, Erkki Antila, Raimo Seppänen i Heikki Ikola. Najbolji rezultat u pojedinačnoj konkurenciji bilo mu je peto mjesto na SP 1977. u utrci na 20 km kada je s pet promašaja i zaostatkom od 35.9 s bio sporiji od pobjednika finskog biatlonca Heikkija Ikole.

Svjetski kup

uredi
Plasman u Svjetskom kupu
1977/78. 1978/79. 1979/80.
19 9

Prvi nastup Beera u Svjetskom kupu bio je u prvoj sezoni 1977/78. u Ruhpoldingu 15. januara 1978. u štafeti s Klausom Siebertom, Frankom Ullrichom i Eberhardom Röschom, kada su pobijedili ispred norveške štafete u sastavu: Odd Lirhus, Terje Krokstad, Svein Engen i Sigleif Johansen. U štafeti je pobijedio još jednom u narednoj sezoni, a najbolji rezultat u pojedinačnim utrkama mu je bilo treće mjesto 26. januara 1980. u sezoni 1979/80. u utrci sprinta na 10 km.

Prestanak karijere

uredi

Aktivnim bavljem biatlonom prestao se baviti 1980.

Nagrade

uredi

Privatni život

uredi

Manfred Beer je oženjen s Heidi Beer bivšom prvakinjom Istočne Njemačke u sportskoj akrobatici i s njom ima dvije kćerke biatlonke Katju i Romy Beer. U Zinnwaldu, gradskoj četvrti Altenbergera, vodi biatlonski trenerski centar.

Napomene

uredi

Reference

uredi
  1. ^ "Manfred Geyer" (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 18. 4. 2020. Pristupljeno 16. 11. 2018.

Vanjski linkovi

uredi