Makija

Makija (ital. macchia) jeste gusta, nekoliko metara visoka zimzelena sredozemna šikara, nastala degradacijom prirodnih zimzelenih šuma, najčešće čovjekovim utjecajem. Teško je prohodna ili potpuno neprohodna jer je građena dijelom od bodljikavog grmlja, često gusto isprepletena povijušama. U primorju makija pripada, zajedno sa šumama iz kojih je nastala, uglavnom vegetacijskoj vezi hrasta crnike (Quercion ilicis). Građena je od nekoliko vrstâ zimzelenih grmova, kao što su česvina (Quercus ilex), lemprika (Viburnum tinus), trišljika (Rhamnus alaternus), planika (Arbutus unedo), tršlja (Pistacija lentiscus), širokolisna zelenika (Phillyrea latifolia), zimzelena ruža (Rosa sempervirens), veprina (Ruscus aculeatus) i još poneki, te nekoliko vrsta penjačica i povijuša, npr. bodljikava veprina (Smilax aspera), primorska šparoga (Asparagus acutifolius), broć (Rubia peregrina), primorska kozja krv (Lonicera implexa). Ispod zimzelenog grmlja tokom cijele godine pri tlu je gusta sjena. Zbog toga u makiji i zimzelenim šumama u najdonjem sloju pri tlu raste vrlo malen broj biljaka, npr. primorska ciklama (Cyclamen repandum), dvoklasasti šaš (Carex distachia), primorska slezenica (Asplenium onopteris), mjestimice trava jesenska šašika (Sesleria autumnalis). Mnoge površine koje su nekada bile pod makijom, sječom, vatrom i ispašom pretvorene su u niske otvorene šikare, ili kamenjarske pašnjake, a ponegdje i u gole kamenjare. U novije se doba, zbog zamiranja ekstenzivnoga stočarstva, na mnogim primorski područjima odvija obratan proces, tj. zarastanje kamenjara i ponovni razvoj šikara i makija, a u konačnici šumâ kao prirodnog potencijala cjelokupnog područja.