Makija

Makija (tal. macchia), gusta, nekoliko metara visoka zimzelena sredozemna šikara, nastala degradacijom prirodnih zimzelenih šuma, najčešće čovjekovim utjecajem. Teško je prohodna ili potpuno neprohodna jer je građena dijelom od bodljikava grmlja, često gusto isprepletena povijušama. U primorju makija pripada, zajedno sa šumama iz kojih je nastala, uglavnom vegetacijskoj svezi hrasta crnike (Quercion ilicis). Građena je od nevelika broja vrstâ zimzelenih grmova, kao što su česvina (Quercus ilex), lemprika (Viburnum tinus), trišljika (Rhamnus alaternus), planika (Arbutus unedo), tršlja (Pistacia lentiscus), širokolisna zelenika (Phillyrea latifolia), zimzelena ruža (Rosa sempervirens), veprina (Ruscus aculeatus) i još poneki, te nekoliko vrsta penjačica i povijuša, npr. bodljikava veprina (Smilax aspera), primorska šparoga (Asparagus acutifolius), broć (Rubia peregrina), primorska kozja krv (Lonicera implexa). Ispod zimzelenoga grmlja cijele je godine pri tlu gusta sjena. Zbog toga u makiji i zimzelenim šumama u najdonjem sloju pri tlu raste vrlo malen broj biljaka, npr. primorska ciklama (Cyclamen repandum), dvoklasasti šaš (Carex distachia), primorska slezenica (Asplenium onopteris), mjestimice trava jesenska šašika (Sesleria autumnalis). Mnoge površine koje su nekada bile pod makijom, sječom, vatrom i ispašom pretvorene su u niske otvorene šikare (garig), ili kamenjarske pašnjake, a ponegdje i u gole kamenjare. U novije se doba, zbog zamiranja ekstenzivnoga stočarstva, na mnogim površinama primorja odvija obratan proces, tj. zarastanje kamenjara i ponovni razvoj gariga i makija, a u konačnici šumâ kao prirodnoga potencijala područja.