Ljubinjsko polje
Ljubinjsko polje je kraško polje u Bosni i Hercegovini. Ime je dobilo po Ljubinju, najvećem naselju u polju. Ostala veća naselja su Kruševica, Dubočica i dr. Kroz njega prolazi regionalni put Stolac – Trebinje.
Dugačko je 8,3 km, a najveća širina je 2,0 km, površine oko 8,08 km.[1]. Pruža se pravcem sjeverozapad - jugoistok između planina Bjelasnice i Viduše, na nadmorskoj visini od oko 400–470 metara. Ljubinjsko polje je u geomorfološkom smislu tipično kraško polje s ravnom terasom. Najvažnije stijene su krečnjaci i dolomiti kredne i jurske starosti, a u polju su zastupljeni tercijarni sedimenti i recentni aluvijumi.[2] Dno polja je građeno od kvartarnih slojeva prekrivenih tankim slojem ilovače i jednim dijelom crvenice.[3] Prisutni su i brojni kraški fenomeni, većinom vrtače i škrape. Iako u sastavu tla ima dosta ilovače koja bi mogla zadržavati vodu, ona vrlo brzo ponire.[4]
Dugi period vegetacije
urediPrevladava submediteranska klima s blagim zimama i toplim ljetima. Ljeti se temperatura redovno penje i preko 40 °C, dok se zimske temperature spuste i do – 5 °C. Padavine su obilne i dostižu prosječno 1950 mm, ali nisu ravnomjerno raspoređene. U vegetacionom periodu bilježi se manja količina, oko 30 %. U zimskom periodu padavine su obilnije, u obliku jakih pljuskova s jakim površinskim i vertikalnim otjecanjem. Ovakav raspored se negativno odražava na biljni svijet, pa su okolne planine i brda oskudne u vegetaciji i pretvorena u šikare i kamene goleti. Susreću se šume hrasta medunca, crnog jasena i bijeloga graba, stalno zeleni grm zelenika, drača, tršljika, šmrika i dr.
Polje je pogodno za poljoprivredu zbog dugog perioda vegetacije, koji obično traje do 240 dana. Od 1009 parcela u Ljubinjskom polju obrađuje se 1.006. Nekada je dominirao uzgoj duhana, a sada žitarice, povrće i voće (višnja i jabuka). Obnavlja se i stočarske proizvodnje, koja je u historiji Ljubinjskoga polja bila vrlo razvijena.
Od životinjskih vrsta prisutne su zmije (blavori, crni i smeđi poskoci), gušteri, čagljevi (šakali), lisice i poneka lasica. Od ptica se nalaze jarebice kamenjarke, jastrebovi, sokolovi i sove i rode u vrijeme selidbe.
Vještačka akumulacija
urediIzgradnja vještačke akumulacije (jezera) za navodnjavanje polja, na površini od oko 5 hektara i kapaciteta od oko 250.000 kubika vode, počela je 2018. god.[5] Moći će se navodnjavati oko 280 hektara obradivih površina. Akumulacija je smještena ispod ranije izgrađenog manjeg jezera, na mjestu gdje povremeno ima prirodnih voda. Projekat je vrijedan oko 2,7 mil KM, a 85% novca je kredit Svjetske banke, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske je izdvojilo 200.000 KM, dok je 300.000 iz budžeta Ljubinja. [6]
Historija
urediU brdovitim predjelima oko polja na više mjesta vide se okrugle kamene gromile, koje se, smatraju ilirskim grobnicama. U prilog toj tezi svjedoči i nekoliko istaknutih brda i uzvisina, sa ostacima ilirska naselja, gradina. U drugoj polovini XII vijeka Ljubinje sa okolinom spadalo je u oblast Hum, u vlasti Nemanjića. Polovinom XIV vijeka, Stjepan I Kotromanić i Tvrtko I, kralj Bosne pripojili su ove predjele Bosni[1].
Literatura
uredi- Enciklopedija Jugoslavije (1962.), knjiga 5, JLZ, Zagreb; str. 568
Reference
uredi- ^ a b ŠEFIK BEŠLAGIĆ - LJUBINJE— SREDNJOVJEKOVNI NADGROBNI SPOMENICI
- ^ "Ulrich Schwarz - Flooding analysis of Karst Poljes in Bosnia & Herzegovina FLUVIUS, Vienna" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 19. 4. 2021. Pristupljeno 16. 8. 2020.
- ^ "Kraška polja - Geografija za sve". Arhivirano s originala, 28. 9. 2020. Pristupljeno 16. 8. 2020.
- ^ Kraška polja - Oblici reljefa
- ^ Plan upravljanja životnom sredinom i procjena uticaja na društvo - INSTITUT ZA GRAĐEVINARSTVO „IG“ d.o.o. - Banja Luka, mart 2016. godine
- ^ Pri kraju formiranje vještačkog jezera za navodnjavanje Ljubinjskog polja
