Ljiljana Molnar-Talajić
Ljiljana Molnar-Talajić[1] (Bosanski Brod, 30. decembar 1938. - Zagreb, 18. septembar 2007.),[2] istaknuta bosanskohercegovačka i hrvatska operna diva i sopranistica s jednim od najmoćnijih glasova na prostorima Balkana. Pjevanjem se počela baviti u crkvenom horu Crkve Sv. Ilije u Bosanskom Brodu. Studij solo pjevanja završila je na Muzičkoj akademiji u Sarajevu 1961. u klasi Brune Špilera, a 1963. ja završila i postdiplomski studij na istoj akademiji. Prvi nastup na opernoj pozornici imala je tokom studija u Sarajevu 1959., kao grofica u Mozartovom "Figarovom piru".[2]
Ljiljana Molnar-Talajić | |
|---|---|
 | |
| Rođenje | 30. decembar 1938. |
| Smrt | 18. septembar 2007 (68 godina) |
Potom su uslijedile brojne operske uloge, često oprečnih glasovnih zahtijeva, u širokom rasponu od kolorature do duboko proživljene dramatike.
Petnaest godina pjevala je u Sarajevskoj operi, a od 1975. do 1980. godine bila je prvakinja Zagrebačke opere. Iste godine prešla je na Muzičku akademiju, kao profesorica pjevanja, i do kraja života bavila se i pedagoškim radom.
Za svoju ulogu Ćo-ćo San u operi "Madam Baterflaj" 1967. godine nagrađena je u Tokiju 1967. godine, a grad Parma dodijelio joj je tradicionalnu plaketu Verdi d’oro (Zlatni Verdi).[3] 1969. godine kao Aida na firentinskom Maggiju Musicale, pod dirigentskom palicom Zubina Mehte, postaje svjetska primadona. Slijedile su najveće svjetske pozornice: Bečka državna opera, milanska La Scala, londonska operna dvorana Covent Garden i Metropolitan Opera u New York City-u.
Zaštitni znak Ljiljane Molnar-Talajić je bila opera Aida. Briljirala je i u cijelom verdijanskom repertoaru: Trubaduru, Don Carlosu, Krabuljnom plesu, Otellu, ali i u njegovu Requiemu. To joj je, među ostalim, donijelo i veliko priznanje iz Maestrove domovine — "Zlatnog Verdija" grada Parme. Štampa je opisala njen glas kao nevjerovatno lijep, suptilan, ali u isto vrijeme robustan, transparentan i melodičan. Austrijski operski stručnjak O.C. izjavio je da je Ljiljana_Molnar-Talajić posljednja najveća pjevačica opera Giuseppea Verdija.[4] Umrla je nakon kratke bolesti u Zagrebu.
Na njenoj sahrani u Zagrebu ispred delegacije Bosanskog narodnog pozorišta Gradimir Gojer je izjavio:
Najveća operska pjevačica na našim prostorima koja je ostavila neizbrisivu obavezu na mlađe generacije u bosanskoj kulturi. Ona je sada legenda svih operskih diva u svijetu. Najveća među nama, a bila je protagonista ljubavi prema Sarajevu. Ona će ostati građanin Sarajeva zauvijek. Ona nikada nije zaboravila Bosnu.
Reference
uredi- ^ Barbir-Mladinović, Ankica (25. 9. 2007). "Oproštaj sa Ljiljanom Molnar-Talajić". Radio Slobodna Evropa (jezik: srpskohrvatski). Pristupljeno 15. 7. 2024.
- ^ a b "Sjećanje na Ljiljanu Molnar Talajić: "Ja uopšte ne mislim, ja samo pjevam"". www.bhrt.ba. Pristupljeno 15. 7. 2024.
- ^ http://blog.dnevnik.hr/kenguur/2007/09/1623257859/in-memoriam-ljiljana-molnar-talajic.html
- ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 10. 3. 2015. Pristupljeno 10. 12. 2014.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
- ^ http://bosnianews.blogspot.com/2007/09/commemoration-for-ljiljana-molnar.html