Ljetopis Popa Dukljanina

Ljetopis popa Dukljanina je srednjovjekovna hronika slavenskih vladara nastala u Baru u 12. vijeku.

Naziv Ljetopis popa Dukljanina je omiljen u literaturi. Njegova ispravnost je osporena činjenicom da u njemu godine karakteristične za ljetopis izostaju, pa je Nikola Radojčić predložio da se ovaj spis u kojem se nižu slavenski vladari i neke karakteristike iz njihovog života nazove Barski rodoslov. Historičari su skloniji da ovaj spis ipak nazovu ljetopisom, a ne rodoslovom jer on ima svu potrebnu ljetopisnu hronološku postupnost u izlaganju kao i drugi ljetopisi, osim navođenja godina. Inače sam autor ljetopisa navodi da se radi o spisu pod nazivom Kraljevstvo Slavena (Regnum Sclavorum).

Godine se u ljetopisu navode samo kao oznake koliko je koji vladar vladao, ali ne i povezano sa tekućim kalendarima, nego u stilu da je taj i taj vladar je vladao toliko godina. Na nekim mjestima ta je preciznost izražena čak i u mjesecima. Međutim, pokušaji da se te godine iskoriste u stvaranju preciznije hronologije nisu dali rezultate.

Dugo vremena smatralo se da je autor anonimni svećenik Barske nadbiskupije, a u posljednje vrijeme on se pokušava prepoznati u Grguru barskom.

Pitanje nastanka Ljetopisa popa Dukljanina svodi se na tri prijedloga. Prema prijedlogu Ferde Šišića on je nastao u drugoj polovini 12. vijeka, dok je Vladimir Mošin predložio sredinu 12. vijeka. Slavko Mijušković, koji odbacuje brojne segmente historiografskog utemeljenja spisa isti smatra književnošću kasnijeg vremena smiještajući njegov postanak u 14. vijek. Prva dva mišljenja su i dalje upotrebljivija među historičarima. Vladimir Mošin smatra da je posljednji navod u ljetopisu povezan sa sredinom 12. vijeka i da je to vrijeme kada je ljetopis nastao.

Motiv za pisanje ljetopisa većina istraživača prepoznaje u nastojanju barske nadbiskupije da dokaže veću starost od dubrovačke nadbiskupije te vezanost za zaleđe koje je predstavljalo prostor za egzistenciju nadbiskupije (ubiranje crkvene desetine). U uvodu autor motiv demonstrira željom mladeži bara da pročita priče o ratovima.

Original spisa, pisan ćirilicom u slavenskom jeziku nije očuvan. Sačuvane su četiri verzije (dva latinska i jedan italijanski tekst te hrvatska redakcija).

U skladu sa stavovima srednjovjekovne historiografije 12. vijeka autor Gote i Slavene smatra istim narodom, pa svoju historiju Slavena počinje doseljavanjem Gota u oblast bivše rimske pokrajine Prevalitana (Prevalis) u 5. vijeku (Gotomanija). Pri pisanju ljetopisa, autor se služio vokabularom svoga vremena, pa je vrijednosti svoga vremena prenosio duboko u prošlost koju je pisao. Otuda su slavenski vladari kraljevi od najstarijih vremena. Tako je i sa drugim karakteristikama i običajima koji su proizvoljno ugrađivani u prošlost.

Hronika sadrži katalog goto-slavenskih vladara od kraja 5. do sredine 12. vijeka. Kao historijski izvor uvodni dijelovi hronike u cjelini su nepouzdani, sasvim legendarni. Vjerodostojnost podataka koje ljetopis donosi za kasnije periode, naročito za razdoblje od sredine 10. do polovine 12. vijaka, a koji se odnose na stvaranje državnog središta u Duklji, u najvećoj mjeri potvrđuju i izvori druge provenijencije. Opravdano se kaže da je period autora spisa kao i period dvije generacije prije njega onaj prostor koji je autor mogao da sazna od savremenika, očeva i djedova. Mada kaže da je napisao samo ono što je čuo od drugih ili što je pročitao, u spisu su prepoznati čitavi dijelovi ranijih spisa koji su kompilatorski preuzimani i dorađivani. U ljetopis su ušli prerađeni dijelovi izgubljenih spisa - Knjižice o Gotima (Libellus Gothorum), Trebinjske hronike, "Hronike Duklje", "Žitija sv. Vladimira" i drugi spisi. Ljetopis odražava kršćansku sredinu. Tako su svi vladari koji su bili protiv kršćanstva stradavali.

Literalno najuspješniji dio ljetopisa, pravi mali ljubavni roman, čini 36. poglavlje o životu, ljubavi i stradanju dukljanskog kralja Vladimira i njegove žene Kosare, kćerke makedonskog (bugarskog) cara Samuila. Kostur tog poglavlja predstavlja izgubljeno Žitije svetog Jovana Vladimira.

Ljetopis popa Dukljanina je značajno svjedočanstvo bogatog nasljeđa srednjovjekovne "južne primorske književnosti". Ljetopis popa Dukljanina opisuje značajan period ranosrednjovjekovne historije jugoistočne Evrope. Svoje mjesto u ljetopisu našla je i ranosrednjovjekovna Bosna.

Tekst "Ljetopisa"

• Ljetopis Popa Dukljanina - www.montenegrina.net

Reference

• Ljetopis Popa Dukljanina, priredio Ferdo Šišić, SKA, Beograd-Zagreb, 1928.
• Ljetopis Popa Dukljanina, priredio Vladimir Mošin, MH, Zagreb, 1950
• Ljetopis Popa Dukljanina, priredio Slavko Mijušković, GZ, Podgorica, 1967
• Monumenta Montenegrina, knjiga 10, priredio Vojislav D. Nikčević, IICG, Podgorica, 2003
• Eduard Peričić, Sclavorum regnum Grgura Barskog-Ljetopis Popa Dukljanina, Zagreb, 1990
• Rotković Radoslav, Kraljevina Vojislavljevića 11-12 stoljeća, Podgorica, 1999.