Lesja Ukrajinka
Lesja Ukrajinka (ukrajinski: Леся Українка), rođena Larisa Petrivna Kosač (ukrajinski: Лариса Петрівна Косач; 25. februar 1871 – 1. august 1913), bila je ukrajinska književnica. Jedna je od najistaknutijih autorki ukrajinske književnosti, najpoznatija po svojim pjesmama i dramama. Također je bila aktivna politička, građanska i feministička aktivistkinja.[1]
| Lesja Ukrajinka | |
|---|---|
 | |
| Rođen(a) kao | Larisa Petrivna Kosač |
| Rođenje | 25. februar 1871. Zvjagel, Ruska Imperija |
| Smrt | 1. august 1913 (42 godine) Surami, Ruska Imperija |
| Zanimanje | književnica, dramatičarka |
| Jezik | ukrajinski |
| Period | 1884–1913. |
Među Ukrajinkinim najpoznatijim djelima su zbirke pjesama Na krilima pjesama (1893), Misli i snovi (1899), Odjek (1902), epska pjesma Davna bajka (1893), Jedna riječ (1903), drame Princeza (1913), Kasandra (1903–1907), U katakombama (1905) i Šumska pjesma (1911).
Otac joj je bio pobornik ukrajinske kulture i financijski je podupirao ukrajinske izdavačke pothvate, a njena majka Olena Pčilka bila je pjesnikinja i feministička aktivistica. Ukrajinka je bila bliska sa svojim stricem i bratom, koji su također bili pisci. Imala je dar za jezike i naučila ih je nekoliko, uključujući engleski, njemački, francuski, italijanski, grčki, latinski, poljski, ruski i bugarski.[2] S osam godina napisala je svoju prvu pjesmu Nada. Živjela je gotovo svako ljeto u Gadjaču, gdje je napisala mnoga djela, uključujući i legendu Robert Bruce, kralj Škotske.[3] Ukrajinkine pjesme i drame izražavaju njezinu vjeru u slobodu i nezavisnost svoje zemlje. Lesja Ukrajinka se aktivno suprotstavljala ruskom carizmu i bila je članica ukrajinskih marksističkih organizacija. Godine 1902. prevela je Komunistički manifest na ukrajinski. Nakratko ju je 1907. uhitila carska policija i nakon toga je ostala pod nadzorom.
Reference
uredi- ^ Krys Svitlana, A Comparative Feminist Reading of Lesia Ukrainka’s and Henrik Ibsen’s Dramas. Canadian Review of Comparative Literature 34.4 (December 2007 [September 2008]): 389–409
- ^ Bida, konstantyn (1968). Lesya Ukrainka. Toronto. str. 259.
- ^ "Більш « Української України», як тут, не бачила: історія вулиці Лесі Українки в Гадячі - poltava-future.com.ua" (jezik: ukrajinski). 27. 8. 2022. Pristupljeno 9. 4. 2023.