Legenda o Ali-paši
Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Legenda o Ali-paši je djelo bosanskohercegovačkog književnika Envera Čolakovića.
| LEGENDA O ALI-PAŠI | |
|---|---|
| Autor | Enver Čolaković |
| Originalni naziv | Legenda o Ali-paši |
| Jezik | bosanski |
| Vrsta djela | roman |
| Vrijeme radnje | Osmanska vladavina u BiH |
| Mjesto radnje | Sarajevo, BiH |
| Glavni lik | Alija Lepir (Ali-paša) |
| Vrhunac | 2 dio knjige |
| Teme | Tadašnji život hamala, paša i begova |
O autoru
Enver Čolaković (1913. Budimpešta - 1976. Zagreb) studirao je matematiku i fiziku u Beogradu i Budimpešti, a historiju u Zagrebu. Pisati je počeo kao dječak, i to na dva jezika: hrvatskom i mađarskom. U periodu do 1945. objavio je više pripovijedaka i eseja te roman Legenda o Ali-paši (1944).
Radnja
U ovoj knjizi se radi o hamalu Aliji, njegovom putu do bogatstva i ujedno o njegovoj velikoj ljubavi. Alija je mladi hamal dobrog srca koji svima pomaže, dobio je nadimak Alija Lepir zbog njegovog dobrog karaktera i ljubavi prema Suncu. Uvijek je veseo i radostan i osoba koja je uvijek rado viđena i veoma znana. Alija je zaljubljen u Almasu, kćer Mehage bakala, ali se nikada nije usudio pokazati joj svoju ljubav, te se ona udaje za drugog, Ismet-efendiju. Međutim, Almasa nije bila sretna u tom braku prvenstveno zbog Ismetove teške bolesti, za koju joj on nije rekao prije braka. U tom periodu Aliji se za pomoć obratio mrzovoljni i škrti Mula-Hasan dedo koji mu je jednom prilikom pokazao svoje skriveno blago. Jedno vrijeme Alija je bio u Travniku, gdje ga je poslao Ali-hodža, čovjek koji ga je volio kao vlastitog sina. Tamo je patio za svojom Almasom, ali se brzo vratio kući i našao dugo traženu sreću. Nakon smrti dede, Alija kupuje dedinu kuću u kojoj pronalazi bogatstvo. Vjenčava se sa Almasom, koja se nešto prije razvela od Ismet-efendije, koji je otišao iz Sarajeva i postaje Ali-paša. Osvojio je svoju voljenu i postao bogat, ali je njegova duša ostala ista. Volio je pomagati drugima, pogotovo nakon što je stekao puno novca. Ovo je topla ljudska priča o čovjeku koji je našao dugo traženu sreću, i dobio sve što je želio, zahvaljujući svojoj dobroti.
Jezik i stil
- - Epiteti:Crna noć, hladni dan, sretna majka, nov rad, stari čovjek, lijep grad,umorni pas, crne brčine, bolji svijet
- - Personifikacije: čaršija je, dakle, živjela tiho; brige su bile svedene na prepričavanja; crkve su pozivale na jutarnju molitvu; gradske kapije se otvaraju.
- - Metafore: blage i glupe oči; manjih prodaja; mirnim Sarajevom; čudni vilajet; krupni glas.
- - Onomatopeje: zvonjivom dozivale; melodiozno pjevali; pozdravljaju se tihim glasom; glas mu se zaori.
- - Komparacije (Usporedbe): našao je na cepenku kao i uvijek hamala Aliju; kapi padaju brzo kao da se nadmeću; noge dršću kao lišće žalosne vrbe.
Likovi
- Alija Lepir,
- Almasa,
- Mula-Hasan dedo,
- Ismet efendija,
- Ali-hodža Misirlija,
- Arifaga telal,
- Mehaga bakal,
- Omeraga kazandžija,
- Rifat,
- Fra Ante i Fra Petar,
- Zehra-hanuma,
- Safija,
- Ahmo,
- gazda Ješua,
- Hilmi efendija
Također pogledajte
Vanjski linkovi
- Roman "Legenda o Ali-paši"[mrtav link] na Scribd
Nedovršeni članak Legenda o Ali-paši koji govori o književnosti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.