Krsto Hegedušić
Krsto Hegedušić (Petrinja, 26. novembra 1901. - Zagreb, 7. aprila 1975.), jugoslavenski i hrvatski slikar. Suprug je hrvatske slikarice Branke Frangeš-Hegedušić i zet hrvatskog slikara Roberta Frangeša Mihanovića.[1]
Krsto Hegedušić | |
|---|---|
 Krsto Hegedušić | |
| Rođenje | 26. novembar 1901. Petrinja, Austrougarska |
| Smrt | 7. april 1975 (73 godine) Zagreb, SFRJ |
| Zanimanje | slikar |
Biografija
urediTo što se rodio u Petrinji nije za njega imalo velike važnosti, jer se poslije očeve smrti 1909. godine porodica vratila u Hlebine od kuda je porodica Hegedušić bila porijeklom i od tada počinje njegova prisna veza s Podravinom.
Godine 1920. pohađa Privremenu višu školu za umjetnost i umjetni obrt ( današnju Likovnu Akademiju) u Zagrebu i slika prve arhetipske podravske idile. Specijalka kod Becića i grafički tečaj kod Krizmana obogatili su Hegedušićevo znanje, ali nisu utjecali na njegov slikarski stil.
U Parizu gleda slike Pietera Breughela i sluti svoju figuralnu morfologiju. Ni tada se ne prekida njegova veza s Podravinom. Iz sjećanja na podravska obojena stakla nastala je mala tempera, također na staklu Bilo nas je pet vu kleti. Malo poslije, 1929.nakon susreta sa slikarima Tabakovićem i Postružnikom i pariskim đakom Leom Junekom, osniva skupinu Zemlja. Slika Harmonikaš iz tog razdoblja ideološki odbacuje umjetnost radi umjetnosti, Poplava je puna kritičkog naboja i razornog djelovanja. Podravski motivi štampani 1933. kao vizualni korelat književnog ruralnog mita Miroslava Krleže popraćeni su i Krležinim predgovorom. Objavljivao je članke u književnim časopisima Danas,[2] Pečat[3]
Za vrijeme Drugog svjetskog rata u strahu od uhićenja zbog prijašnjih ljevičarskih istupa privaća zaštitu kardinala Stepinca i tokom 1941. radi mnogobrojne skice za fresku Golgota u Mariji Bistrici. Poslije rata Hegedušić je imenovan redovitim profesorom Akademije likovnih umjetnosti, a 1950. dobiva naslov majstora slikara i postaje voditelj majstorske radionice. Hegedušićevo slikarstvo dokaz je da se umjetnost ne može posve odvojiti od spoznaje, zato u njegovim slikama ima i poruge i savremenih otuđenja. Mladoženja, vol i pumpa iz 1969., slika je onoga što ostaje, a što je ostalo od grada, što je ostalo od čovjeka u gradu. Od 1971. do 1973. u spomen-domu na Tjentištu radi na velikom ciklusu fresaka. Prizori su puni strave. Čitav taj veliki i radikalni opus Krste Hegedušića ne možemo svrstati u lijepe slike, jer one su pobuna protiv zla.
U njegovoj rodnoj Petrinji od 1987. djeluje galerija koja se zove njemu u čast.[4]
Reference
uredi- ^ Komentar. Branka Hlevnjak: Monografija o Branki Frangeš-Hegedušić, Hrvatsko slovo, str. 18, petak, 2. novembra 2007.
- ^ Časopis Danas na web stranici Narodne biblioteke Srbije[mrtav link]
- ^ "Časopis Pečat na web stranici Narodne biblioteke Srbije". Arhivirano s originala, 9. 9. 2012. Pristupljeno 22. 11. 2012.
- ^ Zvonimir Martinović: Likovnost. Hegedušićev umjetnički laboratorij, Hrvatsko slovo, 2. marta 2012., str. 18.