Gram-negativna bakterija

(Preusmjereno sa Gram negativna bakterija)

Gram-negativne bakterije su one vrste bakterija koje nakon bojenja po Gramu gencijana violetom reagiraju negativno, tj. ne primaju boju.[1][2][3] nego poprimaju crvenu.

Ćelijski zid gram-negativne bakterije.
Poređenje ćelijskog zida gram-pozitivnih i gram-negativnih bakterija

Ovakvo bojenje je posljedica osobenosti građe bakterijskog ćelijskog zida. Gram-pozitivne bakterije u zidovima imaju neuporedivo veću relativni količinu peptidoglikana mureina (95%), nego što ga imaju zidovi gram-negativnih bakterija (5-12 %). Murein je osobeno građeni polimer, koji je zabilježen samo kod prokariota. Njihova ćelija je u suštini protoplast oko kojeg se nalazi citoplazmatska membrana, smještena u velikoj vrećolikoj molekuli mureina. Zavisno od debljine, odnosno poroznosti mureina, u ćeliju mogu ući hranljive i druge tvari, pa tako i boje i alkohola. Što je deblji sloj mureina, te tvari sve teže prolaze. Pored toga, glavnina zidova gram-negativnih bakterija je od lipopolisaharida, lipoproteina i fosfolipida. Murein je osnovna gradivna komponenta bakterijskog ćelijskog zida, zbog čega prvenstveno ima zaštitnu ulogu. Tu funkciju pospješuj i niz dodatnih tvari, kojima je protkan i obložen.

Gram-negativne bakterije imaju vrlo malo peptidoglikana, zbog čega su osjetljive na mehanička oštećenja. Peptidoglikanska mreža im je u pravilu jednoslojna, a s vanjske strane je obložena vanjskom lipoproteinskom membranom, koja može biti i od lipopolisaharida i fosfolipida. Ova razlika u građi ćelijskog zida daje razliku u reakciji na bojenje po Gramovoj procedurei, koja je primarno namijenjena za kategorizaciju bakterija.

Peptidoglikanski sloj u ćelijskom zidu gram-negativnih bakterija je tanak i stiješnjen između unutrašnje citoplazmatske membrane i bakterijske vanjske membrane. Nakon bojanja gencijan violetom, bakterijska kultura se ispire alkoholom čime se obezboji, nakon čega se uočava da je peptidoglikanski sloj pretanak za zadržavanje boje, što omogućava identificiranje. Tad se dodaje kontrastna boja (safranin ili fuksin) koja ponovo obilježava bakterije ružičastom ili crvenom bojom.

Među gram-negativne bakterije se, između ostalih, svrstavaju i uzročnici tripera, tifusa, paratifusa i kuge.

Reference uredi

  1. ^ Habeš S. (2002): Mikrobiologija i parazitologija. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-526-8.
  2. ^ Baron S., Salton M. R. J., Kim K. S. (1996): Structure - Baron's Medical Microbiology, 4th Ed. Univ of Texas Medical Branch, ISBN 0-9631172-1-1.
  3. ^ http://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/bv.fcgi?rid=mmed.section.289,