Kotarsko vijeće
Kotarsko vijeće je bila jedna od tri nove institucije, uvedene u Bosni i Hercegovini stupanjem na snagu Ustava iz 1910. godine. Ostale dvije su bile Bosanski sabor i Zemaljski savjet. Tako je po Ustavu BiH ostala jednistveno područje i predstavljala je posebnu upravnu jedinicu (lat. territorium separatum), područje zajedničke uprave dviju država Monarhije. Ovaj posebni pravni subjektivitet BiH izražavao se djelimično kroz sabor, a potpuno kroz vlastiti pravni poredak.[1] To je bio prvi ustavnopravni akt Bosne i Hercegovine usvojen prije više od sto godina pod Austro-ugarskom upravom. [2]
Historija
urediNakon diplomatskog i unutrašnjo-političkog sređivanja aneksione krize ostalo je i dalje otvoreno pitanje državno-pravnog uključivanja Bosne i Hercegovine u postojeću ustavnu strukturu Dvojne Monarhije. U proglasu aneksije car je obećao narodu BiH ustav. Kako je aneksija prošla uglavnom bez težih političkih posljedica u zemlji, a diplomatska kriza se smirivala, vlada je početkom 1909. godine započela pripreme za donošenje ustava.
Nakon dugih i spornih priprema te jedne ustavne ankete car Franjo Josip je konačno 17.februara 1910. godine ukinuo Zakone o ustavnim uredbama za BiH. Zemaljski ustav (statut) za BiH svečano je proglašen u velikoj dvorani Zemaljske vlade u Sarajevu 20.februara 1910. godine. Svečano proglašenje Ustava izvršio je zemaljski poglavar Marjan Varešanin pred svim članovima vlade, višim činovnicima i predstavnicima građanskih i vojnih vlasti, poglavarima svih vjerskih zajednica, predstavnicima gradske opštine, autonomnih oblasti i korporacija kao i drugim uglednim građanima. Ustavni poredak u BiH je bio uređen 1910. godine sa šest zakona koji predstavljaju cjelinu:
- Zemaljski ustav (statut)
- Izborni red
- Saborski poslovni red
- Zakon o društvima za BiH
- Zakon o skupljanju za BiH
- Zakon o kotarskim vijećima
Bosanski ustavni poredak se zasnivao na ideji tkz. "piramidalne ustavnosti", prema kojoj se prvobitna minimalna ustavna prava, zajamčena ovim zakonom, imaju postepeno proširivati i u vidu poklona povremeno davati narodu. Mada je u Ustavu BiH-a određena kao "jedno jedinstveno zasebno upravno područje", vrhovna upravna vlast ostala je u nadležnosti zajedničkog ministarstva finansija u Beču i činovničke Zemaljske vlade u Sarajevu kao njegove agencije. Ustav i njegovi prateći zakoni uveli su u politički život zemlje tri nove institucije: Sabor, Zemaljski savjet i kotarsko vijeće. Ovaj BiH ustav je obuhvatao četiri pitanja: sabor sa njegovim izbornim redom, zemaljski savjet, kotarsko vijeće i opšta građanska prava.[1]
Nadležnosti
urediZajedno sa Ustavom donijet je i Zakon o kotarskim vijećima, kojima su ukinuta dotadašnji kotarski upravni medžlisi i uvedena kotarska vijeća kao neka vrsta izbornih samoupravnih organa. Izbor kotarskih vijeća vršen je po konfesionalnom ključu. Jedan mandat dolazio je na 1.500 pripadnika određene konfesije u seoskim opštinama i na 750 pripadnika u gradovima. Mandat članova vijeća trajao je šest godina. Svaki izabrani vijećnik ukoliko nije stariji od 60 godina ili nije bolestan, morao je obavezno prihvatiti mandat. Kotarsko vijeće nije moglo raspravljati ni odlučivati o pitanjima koja se tiču cijele zemlje. Njegov se zadatak svodio na učestovanje u upravi javnih poslova kotara. Ograničena nadležnost, a naročito ograničena sredstva kojima je vijeće raspolagalo činili su ovaj autonomni organ politički beznačajnim. Vlada je mogla raspustiti kotarsko vijeće ako ono zanemari dužnost. U tom slučaju morali su u roku od tri mjeseca raspisati izbore za novo kotarsko vijeće. Kao neka vrsta dekoracije u BiH ustav mehanički je prenijet član 142. austrijskog temeljnog državnog zakona od 21. decembra 1867. godine koji je sadržavao odredbe o građanskim pravima. Članovi od 2. do 30. ustava sadrže odredbe o građanskim slobodama poznate iz većine buržoaskih ustava i deklaracija o pravima. Poseban značaj imao je član 11. kojim je svim zemaljskim pripadnicima garantovano čuvanje narodnih osobina i jezika. Članom 20. Zemaljska vlada je imala pravo da u slučaju rata, nemira ili veleizdajničkih akcija ukine građanska prava navedena u Ustavu.[1]
Također pogledajte
urediReference
uredi- ^ a b c http://bs.scribd.com/doc/117650201/Zemaljski-Ustav
- ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 5. 3. 2016. Pristupljeno 11. 6. 2015.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)