Tajib Omerdić; Rođen sam 21.4.1948.g(hor-BIK) Stjepan Polje-Gračanica-TK-BiH. Sretno sam oženjen:1968-2008- 40.g.braka sa suprugom Feridom,sa kojm rađamo kćerke Elviru 1971.g.Emiru 1972.g.sina Edina(1973-1978) Za sada imam troje unučadi Armin -1994.Selma- 2000.Ajla-2004. Osnovnu školu završio u Stjepan Polju,osmogodišnju u Gračanici,srednju rudarsku školu za rudara u Velenju-Slovenija.Bio u JNA-od 1968-1970-vozač. Iz časnog zanimanja rudar, 1971.g.prelazim u MUP-RH.u mjesto Jastrebarsko-“Jaska“ časno zanimanje -POLICAJAC-(1971-1991-20).godina u kojem živim i radim,stvaram obitelj.U Zagrebu- na -VŠUP- završavam redovan studij zvanje -PRAVNIK KRIMINALISTA- U Zagrebu,završavam Fakultet političkih nauka. Od policajca,pravnika, do profesora. Vidno i prepoznatljivo prestrojavanje prema Bosni 1998.g. Da bi i zvaničan dolazak u BiH-bio-1991.god. i sjedam u naj vruću fotelju pred neposrednu ratnu opasnost u općni Gračanica načelnika policije Gračanica.Od.1994-1996.g. Savjetnik za politička pitanja u općini Gračanica.Sada sam umirovljenik MUP-BiH.(Bosanska mirovina)1996.g.objavljujem svoju prvu sanjanu i jedva čekanu knjigu poezije; -OD OBALE DO OBALE- 2001.g.obajvljena zajednička knjiga, –ŠAPAT PROVINCIJE- U kakvom žalosnom vremenu danas živimo, kada su na sceni samo materijalne vrijednosti.Bezglava jurnjava i jagma za njima i navrat i nanos i nijedna a kamoli nedaj bože da je na sceni duhovna ili koja druga vrijednost.Zaista iz srca ovo izjavljujem;Ja sam materijalni siromah,a duhovni bogataš i egzistiram kao umirovljeni časni policajac sa BiH-mirovinom.Zbog “vis“ major tj.više sile više nije do mene.Moja deviza je; Važno da je napisano, Valjda?će jednog dana netko iz porodičnog stabla koristiti ove napisane knjige,a pogotovo se oslanjam na mog unuka Armina da to objaviti. Za sada je skoro u 100% Napisano a ne objavljeno: • MEMOARI-POLICAJAC ČASNI • KRIVA I KRVAVA(roman) • TITO HRVAT ILI RUS(roman) • ISTANBULSKI EZANI(poezija) • STJEPANSKA VRLEA(poezija) • INA(novela)VJEČITA I ŽIVOTNA INSPIRACIJA MOJIH PJESAMA KOJE CRPIM SA IZVORA STJEPANSKI VRELATajib Omerdć 10:54, 14 septembar 2008 (CEST)


STJEPANSKA VRELA===== Svako selo ima svoje vrelo, za stjepanska zna se od davnina. Kad se prospe mlada mjesečina i kad im grudi na pupaju, tu dolaze vile u pohode i krišom se kupaju. Svako selo ima svoje vrelo, stjepanska su u podnožju stijene, tu dolaze vile ili žene u proljeće kasno, kada akšam pada. Niko ih nije vidio jasno zato što nestaju iznenada. S tih izvora momci vodu pili kako bi se lakše zaljubili. Ko tu vodu u proljeće pije, nikad tužan i nesretan nije.Tajib Omerdć 10:54, 14 septembar 2008 (CEST)

'NIKAD PJESNIKU NE SUDI= Čovječe,nikad pjesniku ne sudi, Zašto?U svojoj bludi, crv da ti dušu rije,tvoje nije,sudac biti. Za uvijek svati,pjesniku je stih mati. On u drhtaju i svome transu, traži seansu i gromovi kad tuku, on nečuje i ništa ne vidi, dok stih stvara,duša mu treperi, a tijelo se odmara. Dočekuje osvit zore, pa ko to more ? za jednu noć da predje gore i more i svijeta više,žuri da zapiše. Ti se našao, da se to izbriše, Da kažeš da je to moje ništa, a ti da si veći pišta,i od onog što se prije rodi.Ne budi lud i ne ruši cijeni,pjesnikov trud.Tajib Omerdć 10:56, 14 septembar 2008 (CEST)