Mehmedalija

(W-l)STJEPANSKA VRELA Svako selo ima svoje vrelo, za stjepanska zna se od davnina. Kad se prospe mlada mjesečina i kad im grudi na pupaju, tu dolaze vile u pohode i krišom se kupaju. Svako selo ima svoje vrelo, stjepanska su u podnožju stijene, tu dolaze vile ili žene u proljeće kasno, kada akšam pada. Niko ih nije vidio jasno zato što nestaju iznenada. S tih izvora momci vodu pili kako bi se lakše zaljubili. Ko tu vodu u proljeće pije, nikad tužan i nesretan nije.--Mehmedalija 20:38, 7 septembar 2008 (CEST)

ZA DJECU PLANETE ZA DJECU PLANETE Vi očevi naši što Vam misli lete da stvorite djecu iz epruvete.

U prirodnom skladu sva djeca planete živjet žele slobodno ko ptice kad lete.

Ne kradite djeci nestašluke male bog će da Vas kara djete epruvete neka se ne stvara.

VJERAN PAS Čovjeku je zna se osto vjeran pas, i kuću mu čuva laje na sav glas.

Kad je ostario i grlo ga boli, lajati ne može ali koske voli.

PČELICA MAJA Pčelica Maja znaje naša raja, po beharu šeće i polene svoje u košnicu meće. Košnica je puna šećera i sladi, ako niste znali med će da se radi. Mladi medo svoje uprljao šape, hoće da ih liže, i djecu poziva da mu pridju bliže. I djeca su svoje zamazala ruke, sad ih fino čiste i to bez po muke. MALI MIŠKO Hoće mišić mali da počisti stan, planirao radit po vas čitav dan.

Iz sobe u sobu prozor otvorio, da bi više zraka mišić ulovio.

Kad se umorio legao na ledja, sa prozora mačak poče da ga vredja.

Hoće šape svoje u sobu da gura, pa mu neda mira kad u posjet stiže, mišićeva cura.

ĐAČKA TORBA Svaka đačka torba za đaka je dobra, velika i mala na leđima stala.

Voli da se nosa neće biti sama, ako je zaboraviš dežurna je mama.

U školi je torba vesela i čila, sve petice đaka ona bi smjestila.

Kad se kući ide po leđima skače, pobjegla bi sama da petice vidi, naša mila mama.

Al u onoj torbi što kečeva puno, kući ide tužno ko jagnjeće kad pokisne runo.

SVA GODIŠNJA DOBA! Zapamtite djeco,sva godišnja doba, Jesen,zima,proljeće pa i vruće ljeto. Po nešto o svakom treba reći eto. Kad lekciju savladaš ti se dobrom nadaš.

U jeseni puno prirodni je boja, ubiru se plodovi povrća i voća, u njedra staviti ih svoja, lakše da se čeka ta zimska samoća.

Poklopila snijegom gradove i sela, svuda na okolo priroda je bijela, na sankama svojim djeca su vesela. vole ovu družbu i vesela sijela.

U proljeće rano priroda se budi, sve što zimi bilo uspavano. Žarko sunce počinje da rudi.

A u ljeti kada sunce peče i priroda toplinom talasa ti u vodi sebi tražiš spasa brzo prodje opet jesen dođe.

DJEČIJA ZADAĆA! Svaka djeca trebaju da znaju da zadaću dobro savladaju.

Iz kreveta, kada se probude kupatilo prvo da im bude. Da očiste mala usta svoja, umit lice spavalačkog znoja.

Sad u sobu opet treba ići sve po spremit i na mjesto dići. Tada mama svoju djecu voli i učitelj kada si u školi.

zadaća se i uči i voli po danju i noći uvijek djeci ona će pomoći. --Mehmedalija 20:14, 8 septembar 2008 (CEST)