Klaus Kinski
Klaus Kinski (18. oktobar 1926. - 23. novembar 1991.), bio je njemački glumac.
Klaus Kinski | |
|---|---|
 njemački glumac | |
| Rođenje | 18. oktobar 1926. |
| Smrt | 23. novembar 1991 (65 godina) |
Kinski, pravim imenom Nikolaus Günter Karl Nakszyński, je bio slavni njemački glumac poljskog porijekla koji je bio poznat po svojoj prevrtljivoj naravi. Imao je sestru i dva brata. Godine 1930. njegova je porodica živjela u siromašnim uslovima te se preselila u Berlin. Godine 1944. bio je prisilno unovačen u vojsku te je u Nizozemskoj zarobljen od britanske vojske.[1]
Karijera
urediSvoju karijeru je započeo u pozorištu te je 1953. putovao po Njemačkoj recitirajući djela koja su napisali Arthur Rimbaud, Francois Villon i drugi. Kasnije je uspio na filmu u ekranizacijama Edgara Wallacea te tu i tamo i međunarodnim filmovima ( "Doktor Živago" ). Tokom svoga života snimio je 135 filma. Navodno je odbio ulogu njemačkog činovnika u filmu Stevena Spielberga "Otimači izgubljenog kovčega" jer je smatrao scenarij "smećem". Najslavnije uloge ostvario je u kultnim filmovima bizarnog režisera Wernera Herzoga "Aguirre, gnjev Božiji", "Woyzeck", "Fitzcarraldo", "Nosferatu" i "Cobra Verde". Kasnije je njihov odnos obilježila u podjednakoj mjeri ljubav koliko i mržnja. Herzog je jednom izjavio da je "Brando samo dječji vrtić u usporedbi sa Kinskijem". Kinski je u mnogo prilika pokazao svoju temperamentnu narav, poput u primjerice talkshowu "Je spater der Abend" u kojem se je svađao sa nekim gostom iz publike. Drugom prilikom je tokom predstave bacio zapaljene svijeće na publiku koja nije dovoljno cijenila komad.
Imao je troje djece; sina Nikolaija te kćerke Pola i Nastassja Kinski. Umro je sa 65 godina u SAD-u.[2]
Izabrana filmografija
uredi- 1963. - Das indische Tuch
- 1964. - Winnetou 2
- 1965. - Doktor Živago, Za par dolara više
- 1972. - Aguirre, gnjev Božiji
- 1979. - Nosferatu, Phantom der Nacht
- 1982. - Fitcarraldo
- 1989. - Paganini (film)
Zanimljivosti
uredi- U svom posljednjem filmu glumac Klaus Kinski je sam režirao priču o ovom kompozitoru-violinisti iz 18. vijeka. Kinski je vjerovao da je prolazio kroz ista životna iskustva kao i legendarni "đavolji violinist." Kroz prikaz Paganinijeve ličnosti u filmu Kinski nam nudi dubok i iskren uvid u svoj vlastiti život, a to je život ispunjen krajnostima. Zbog njegove usredotočenosti na Paganinijev seksualni život filmski producenti su ga tužili nazivajući film"pornografski"(iako nije bilo scena seksa u filmu). Poslije ovoga Kinski nije više nikad glumio i umro je nakon tri godine.
Reference
uredi- ^ Caryn James (27. 11. 1991). "Klaus Kinski, 65, Actor Known For His Portraits of the Obsessed". New York Times. Pristupljeno 23. 1. 2011.
- ^ Janet Maslin (3. 11. 1999). "FILM REVIEW; With Friends Like These...The Story of Kinski and Herzog". New York Times. Pristupljeno 23. 1. 2011.
Izvori
uredi- Caryn James (1991-11-27). Klaus Kinski, 65, Actor Known For His Portraits of the Obsessed. New York Times
- Janet Maslin (1999-11-03). FILM REVIEW; With Friends Like These...The Story of Kinski and Herzog. New York Times
Vanjski linkovi
uredi
