Kentauri (grč. Κένταυροι, Kéntauroi)) bića su iz grčke mitologije. Kentaur je polukonj i polučovjek koji šeće šumama i voli samoću. Često ih prikazuju kao raskalašena i nagla bića. Jedini izuzetak je Hiron. Izvrsni su ratnici, a hrane se sirovim mesom.[1]

Kentaur, rimska kopija grčkog originala iz 2. vijeka p. n. e.

Etimologija

uredi

Kentaursko grčko ime Κένταυρος, Kentauros moglo bi biti složenica od ken i tauros što znači probadajući bik, ali bi također moglo označavati i ubicu bikova.

Mitologija

uredi

Borba s Lapitancima

uredi
 
Sebastiano Ricci: Borba Kentaura i Lapitanaca, 1715.

Kentauri su najpoznatiji zbog borbe s Lapitancima.[2] Naime, htjeli su oteti Hipodamiju i ostale žene na dan njena vjenčanja s kraljom Piritom, Iksionovim sinom. Ondje je bio prisutan i Tezej, junak i osnivač gradova, koji je pomogao Piritu. Jedan lapitski junak, Kenej, koga oružje nije moglo raniti, bio je pretučen od Kentaura kamenjem i granama drveća. No, na kraju su Kentauri pobijeđeni i uništeni. Kao i Gigantomahija i Titanomahija, i ovaj je rat metafora borbe između civiliziranosti i barbarizma.

Kentauri

uredi
 
Heraklo i Nes, 7. vijek p. n. e.

Pjesnik Pindar iznosi da je Kentaurima otac bio Kentaur, sin lapitskog kralja Iksiona i kraljice Nefele, utjelovljenja oblaka. Poslije je mlađi naraštaj Kentaura izgubio svoju surovost te su se pridružili Dioniziovoj pratnji - Satirima.

Moguće je da su isprva Kentaurima smatrani Tesalijci koji su stalno jahali konje, a kasnije se ta metafora pretvorila u mit. Homer Kentaure naziva više zvijerima nego ljudima.

Najpoznatiji Kentauri bili su Nes, Hiron, Fol i Eurition koji su bili likovi u pričama o Heraklu.

Najpoznatiji je bio Hiron koji se razlikovao od ostalih kentaura.[2] Kentauri su bili zloglasni kao nasilni i nekulturni pijanice. Za razliku od njih, Hiron je bio pravi kontrast, inteligentan, civiliziran i ljubazan. Bio je stručnjak za umjetnost, lov i medicinu, a također i proricanje. Odgajao je i poučavao brojne grčke junake i bogove; imao je dar kojim je omogućio svojim učenicima da otkriju svoje najveće potencijale.

Također pogledajte

uredi

Reference

uredi
  1. ^ "Hrvatska enciklopedija". Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 15. 1. 2023.
  2. ^ a b Melgar Valero, Luis T. (2008). Enciklopedija mitologije. Beograd: IPS Media. str. 144. ISBN 978-86-7274-265-7.

Vanjski linkovi

uredi