Julije Klović
Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Julije Klović (italijanski: Giorgio Giulio Clovio - Croata), (Grižane, Hrvatska u Personalnoj Uniji s Mađarskom, 1498. - Rim Papinska Država, 5. januar 1578.) bio je slikar minijaturista, koji je uglavnom bio aktivan u renesansnoj Italiji. Smatra se najvećim umjetnikom iluminacije u vrijeme italijanske visoke renesanse i vjerovatno posljednjim značajnim umjetnikom u dugoj tradiciji iluminiranih rukopisa, prije nekih modernih preporoda.[1]
Slikar minijaturista zvan i "Michelangelo minijature". S osamnaest godina odlazi u Veneciju gdje uči slikarstvo od Raffaellovog učenika. Odlazi poslom u Mađarsku, vraća se u Italiju, u Mantovi postaje svećenik i živi u samostanu pored Padove. Napušta redovništvo i radi širom Italije: Peruga, Rim, Firenca, Parma, Piacenza.
Bio je u dodiru s Michelangelom, Vasarijem, Bruegelom, Colonnom kao i s El Grecom koji je izradio i dva Klovićeva portreta (vidi na dnu).
Minijature i iluminacije rukopisa čuvaju se širom svijeta: Beatissimae Mariae Virginis Officium (London), Stanze di Eurialo d'Ascoli (Beč), Časoslov Farnese ili Officium Virginis (New York), od kojih je ovaj posljednji remek djelo minijature svjetskih razmjera.
Djela uredi
Reference uredi
- ^ John Van Antwerp Fine, When ethnicity did not matter in the Balkans: a study of identity in pre-nationalist Croatia, Dalmatia, and Slavonia in the medieval and early-modern periods, University of Michigan Press, 2006, p 195 Google Books
Vanjski linkovi uredi
Commons ima datoteke na temu: Julije Klović |