Jevrejsko groblje u Travniku
Jevrejsko groblje u Travniku opština Travnik, Bosna i Hercegovina. Na inicijativu Zavičajnog muzeja u Travniku, komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na 28. sjednici održanoj 17. aprila 2019. godine, donijela je odluka da se groblje proglasi za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Amir Pašić, Goran Milojević i Radoje Vidović (predsjedavajući).[1]
Historija
urediU Bosnu doseljeni Sefardi nastanili su se većinom – ako ne možda i isključivo – u Sarajevu. U Travnik su se doseljavali iz Sarajeva. Oko 1768. imali su samostalnu općinu i svoj hram. Značajnije naseljavanje dešavalo se u vrijeme kada je Travnik bio središte bosanskog pašaluka. Tamo ih je privukla snažna trgovina, koja se preko Travnika održavala sa Splitom i ostalim dalmatinskim gradovima, i vrlo razvijeni zanati vezirskog grada. U Travniku je jedno vrijeme postojala najveća jevrejska općina poslije one u Sarajevu. Nakon završetka Drugog svjetskog rata vratilo se njih 16. Danas u Travniku živi jedna Jevrejka. Nema više sinagoge, ni hamama na Lončarici s posebnim odjeljkom za ritualno kupanje.[2]
Opis
urediGroblje je bogato različitim tipovima nadgrobnika koji se mogu podijeliti prema periodu nastanka i oblicima na starije i mlađe nadgrobnike. Najstariji datirani spomenik na groblju je iz 1762. godine. Stariji nadgrobnici su položeni kameni sanduci, s polukružno završenim gornjim dijelom sanduka. Na njima ne postoje ukrasi, osim što su na čeonim stranama izvedene niše unutar kojih su na nekima vidljivi uklesani natpisi pisani hebrejskim pismom. Sa dolaskom Aškenaza, pojavljuju se novi oblici nadgrobnika koji su složenije izrade, u obliku stele. Ovi nadgrobnici su od betona, klesanog kamena i mermera. Najčešće prezime koje se može pročitati na spomenicima je Levi, zatim Papi i Solomon.
Na groblju je 1979. g. podignuto spomen-obilježje u znak sjećanja na nevino stradale žrtve holokausta u II svjetskom ratu.[3]
Zbog lošeg stanja u kojemu se Jevrejsko groblje trenutno nalazi te usljed pojave klizišta, samonikle vegetacije koja ugrožava nadgrobnike i oštećenja na većem broju nadgrobnika, Komisija je donijelo zaključak da se ovo dobro uvrsti na Listu ugroženih spomenika Bosne i Hercegovine. Na toj Listi trenutno se nalazi 80 dobara.[4]
Literatura
uredi- Hamdija Kreševljaković – Derviš Korkut, Travnik u prošlosti 1464–1878, Travnik: Zavičajni muzej Travnik, 1961.
- Moritz Levy, Sefardi u Bosni, Bosanska biblioteka, Sarajevo, 1966.
- Josef Konforti, Jevreji u unutrašnjosti Bosne i Hercegovine: Travnički Jevreji, Spomenica 400 godina od dolaska Jevreja u Bosnu i Hercegovinu,
- NP “Oslobođenje“, Sarajevo, 1966.
- Martin Udovičić, Travnik u vrijeme Austro-ugarske (1878–1918), Travnik: Zavičajni muzej Travnik, 1981.
- Avram Pinto, Jevreji Sarajeva i Bosne i Hercegovine, Sarajevo: Veselin Masleša, 1987.
- Vedrana Gotovac, Sinagoge u Bosni i Hercegovini, Sarajevo: Muzej Grada Sarajeva, 1987
Reference
uredi- ^ "Jevrejsko groblje u Travniku" (PDF). Komisija za nacionalne spomenike. Pristupljeno 9. 2. 2021.[mrtav link]
- ^ "Škrgo: Jevrejsko groblje". nomad.ba. Pristupljeno 9. 2. 2021.
- ^ "Otkrivanje spomen-obilježja travničkim Jevrejima". benevolencija.eu.org. Arhivirano s originala, 10. 4. 2021. Pristupljeno 9. 2. 2021.
- ^ "Jevrejsko groblje u Travniku". www.travnicki.info. Pristupljeno 9. 2. 2021.
