Jan Kumosz
Jan Kumosz (Kozara, 1911–1988) bio je poljski učitelj, oficir jugoslovenskih partizana, opštinski službenik, član Sejma Poljske Narodne Republike.
Jan Kumosz | |
|---|---|
| Rođenje | 1911. |
| Smrt | 1988 (76–77 godina) |
| Prebivalište | Gradiška, Bolesławiec |
| Nacionalnost | poljska |
| Zanimanje | učitelj, oficir, službenik, političar |
Biografija
urediJan Kumosz rođen je 6. oktobra 1911. godine na Kozari u austrougarskoj Bosni.[1] U međuratnom periodu, zahvaljujući pomoći konzula Artura Burde, poslan je na učiteljske studije u Zagrebu, a zatim u Poljsku na kurs poljskog jezika. Nakon povratka postao je učitelj u selu Stari Martinac, a nakon toga i u Novom Martincu.[2] Narednih nekoliko godina organizovao je časove poljskog jezika u domovima poljskog stanovništva u Bosni. Također je bio i potpredsjednik Saveza Poljaka u Jugoslaviji.[3]
25. marta 1944. u Prnjavoru se održao kongres Poljaka na kojem je jednoglasno usvojen Kumoszev prijedlog o stvaranju poljske jedinice u sklopu partizanskih jedinica Josipa Broza Tita. Pored toga, predstavnici jugoslovenskih partizana prisutni na kongresu složili su se da Poljaci koji služe u drugim jedinicama mogu preći u ovu poljsku jedinicu.[4] Ubrzo je formirana 14. srednjobosanska udarna brigada,[1] u čijem sastavu je bio i poljski bataljon,[3] a čije je zapovjedništvo Kumosz preuzeo u julu 1944. godine.[4] Uprkos relativno mladoj dobi, Kumosz se odlikovao velikom hrabrošću i mudrošću. Nakon rata, predvodio je delegaciju koja je sa poljskom vladom pregovarala o uslovima preseljenja Poljaka iz Bosne u okolice Bolesławca u Poljsku.[1]
Nakon odlaska u Poljsku, 1946. godine postao je načelnik Bolesławca i tu dužnost je vršio do 1948. godine. Sljedećih godina radio je kao direktor produžnice PZU (bos. Opšta osiguravajuća institucija) u Bolesławcu. Na parlamentarnim izborima 1957. godine izabran je ispred Poljske ujedinjene radničke partije za poslanika iz izborne jedinice br. 104 (Bolesławiec). Kao poslanik radio je u odborima za kulturu i umjetnost, ali i unutrašnje poslove. Dužnost poslanika vršio je jedan mandat, odnosno do 1961. godine.[3]
Umro je 1988. godine.[3]
Reference
uredi- ^ a b c Lis, Tomasz Jacek (11. 6. 2017). "Sylwetki największych Polaków w Bośni". sarajewo.msz.gov.pl (jezik: poljski). Arhivirano s originala 11. 6. 2017. Pristupljeno 30. 3. 2021.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
- ^ "Z dziejów miasta. Z dziejów jugosłowiańskiej Polonii (3) Trwanie w obcym żywiole - Istotne.pl". Głos Bolesławca (jezik: poljski). 1996. Arhivirano s originala, 15. 12. 2013. Pristupljeno 31. 3. 2021.
- ^ a b c d "Parlamentarzyści - Pełny opis rekordu". bs.sejm.gov.pl. Pristupljeno 31. 3. 2021.
- ^ a b Dolecki, Józef (1996). "Z dziejów miasta. Z dziejów jugosłowiańskiej Polonii (4) wojna - partyzancki epos - Istotne.pl". Głos Bolesławca (jezik: poljski). Arhivirano s originala, 14. 12. 2013. Pristupljeno 31. 3. 2021.