JS-2

JS-2 je bio sovjetski teški tenk iz Drugog svjetskog rata. JS-2 je bio najteži i najbolje naoružani tenk u naoružanju Crvene armije tokom Drugog svjetskog rata. Novi tenk proizveden je kao odgovor na pojavu novih njemačkih teških i srednjih tenkova tipa Tiger i Panter. Serijska proizvodnja je počela krajem 1943. a prvi put je upotrebljen u borbi 1944. tokom Korsun-Ševčenskovske operacije. JS-2 je bio nešto malo teži od KV-1 i bio je naoružan topom kalibra 122 mm što je ujedno i bio najjači top ugrađen u bilo koji tenk tokom Drugog svjetskog rata. JS-2 je prošao brojne modifikacije iz čega je, pred kraj rata nastao potpuno novi model JS-3 sa poboljšanom oklopnom zaštitom i potpuno redizajniranom kupolom. Kupola koja je oblikom podsećala na tiganj, postaće kasnije zaštitni znak čitave serije sovjetskih tenkova. JS-3 je takođe bio naoružan moćnim topom od 122 mm.

JS-2
Svojstva
Posada	4
Dužina	9,83 m
Širina	3,07 m
Visina	2,73 m
Težina	46 tone
Oklop i naoružanje
Oklop	max. 132 mm
Osnovno naoružanje	122 mm top
Sekundarno naoružanje	1×DT mitraljez 1xDŠK mitraljez
Pokretljivost
Pogon	12-cil. dizelski V-2JS 520 KS
Brzina na cesti	37 km/h
Domet	150 km

Razvoj

Nakon pojave novih njemačkih tenkova tipa Tiger i Panter tokom 1942. i 1943. godine, u sovjetskoj armiji javila se potreba za tenkom koji će moći da im se suprotstavi. Oba ova tenka imala su oklopnu zaštitu toliko jaku da ju je top kalibra 76,2 mm, korišten u tada glavnim ruskim tenkovima T-34 i KV-1, mogao probiti samo iz neposredne blizine. U isto vrijeme, topovi na Tigru i Panteru mogli su bez teškoća probiti oklop T-34 na razdaljinama većim od 1000 m, što im je davalo nemerljivu prednost u borbi na otvorenom polju. Prvo rešenje bilo je ugradnja topa od 152 mm na osnovu tenka KV, čime nastaje lovac tenkova SU-152, nazvan „Zveroboj“ (Ubica zvjeri) i topova od 85 mm u tenkove KV i T-34 serije, čime su predstavljeni modeli KV-85 i T-34/85. Top od 85 mm, iako je povećavao šansu za probijanje oklopa Tigra i Pantera, i dalje nije bio ravnopravan topovima ugrađenim na ova dva tenka. Kada poslije nekoliko mjeseci proizvodnje primjeraka tenka JS-1 postaje očigledno da on sa svojim topom od 85 mm nije dovoljno jak za borbu protiv najjačih njemačkih tenkova, donosi se odluka o njegovom skidanju iz kupole i postavljanju topa od 122 mm. Sovjetski stručnjaci su primijetili da najviše štete protivničkim tenkovima tokom Kurske bitke nanio top A-19. Tim veoma brzim rešenjem Sovjetski Savez je dobio „novi“, neuporedivo jači tenk od neuspešnog testnog JS-1. Razmatrala se i upotreba topa od 100 mm, ali je odbačena zato što je top kalibra 122 mm imao mnogo bolje performanse u borbi protiv pešadije i protivtenkovskih topova, čime se znatno povećavala upotrebna vrednost JS-2. U svakom slučaju, top kalibra 100 mm biće kasnije ugrađen u nasljednika T-34, poznati model T-54. Prvi modeli JS-2 počinju da izlaze iz fabrika još u aprilu 1944., manje od šest mjeseci nakon početka izgradnje JS-1. Ovaj brzo izgrađeni tenk će ostati u proizvodnji sve do kraja rata u Evropi.

Operativna upotreba

JS-2 tenk u Leipzigu 1945.

Vojni zadaci ovog tenka su bili identični onima njemačkih Tiger I i Tiger II. Njihova upotreba se svodila samo na mjestima fronta gde se željela postići kratkotrajna vojna nadmoć. Kako se u to vrijeme Sovjetski Savez nalazio u ofanzivi, njegova najčešća upotreba se svodila u pravljenju rupa u protivničkoj odbrambenoj liniji. Kada bi odred JS-2 ostvario postavljeni cilj, on bi se povukao u pozadinu u očekivanju novih naređenja za upotrebu na nekom novom odlučujućem mjestu. Razlog za takvu njihovu „ograničenu“ upotrebu možemo naći u odluci Crvene armije da je ovaj tenk previše vrijedan da bi se izgubio u nekoj nevažnoj frontovskoj razmjeni vatre.

Oprema

Između testnog JS-1 i masovno proizvedenog JS-2 postoje samo tri, ali svima vidljive razlike. Prvu čini top od 122 mm što ima JS-2. On je veći gotovo 50 posto od onoga kojega je nosio prethodnik. Najveća zabrinutost su bile performanse topa protiv njemačkih tenkova pa je napravljeno testiranje na zarobljenom Panteru prilikom kojega je zrno iz 122 mm topa probilo Panterov prednji oklop, prošlo kroz odjel za posadu, probilo motor i na kraju probilo i stražnji oklop tj. prošlo je kroz cijeli tenk. Zajedno s njegovom ugradnjom dolazi do povećenja dužine tenka i pojačavanja oklopa što ovaj tenk težak 46 tona čini jednako teškim kao i sovjetski KV-85 ili njemački Panter, ali ujedno i dvije tone težim od JS-1. Kako bi se zadržala pod kontrolom ukupna težina tenka smanjena je količina streljiva koju prevozi što mu je tokom bitka znalo zadati ne male probleme. Dodatni problem je bio što se streljivo sastojalo iz dva dijela, od zrna i barutnog punjenja što je uporavalo brzinu otvaranja vatre, ali vatrena moć 122 mm topa je taj nedostatak više nego nadoknađivala. Prije obustave proizvodnje koja nastupa mjesec dana po padu Berlina izgrađeno je sveukupno nešto manje od 3500 primjeraka ovog tenka. U proizvodnji on biva nakratko naslijeđen sa JS-3 koji se nije koristio u Drugom svjetskom ratu.