Iron Maiden
Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Iron Maiden je heavy metal grupa, po mnogima sinonim za ovaj muzički pravac. Osnovan je 1975. Njegov osnivač Steve Harris, osim vođe ima i ulogu basiste, uz gitariste Adriana Smitha, Dave Murraya i Janicka Gersa, bubnjara Nicku McBraina te pjevača Brucea Dickinsona. Ukupno su izdali 26 albuma, od toga 5 live-albuma, 5 best-off, 13 studio i jednu PC-igru (Ed Hunter) s nekim njihovim pjesama. Njihova maskota, Eddie, ne može se svrstati niti u jednu grupu "čudovišta". Izgledom podsjeća na spoj kostura i zombija.
| Iron Maiden | |
|---|---|
 | |
| Osnovne informacije | |
| Porijeklo | Velika Britanija |
| Žanrovi | Heavy Metal |
| Karijera | 1975 - |
| Izdavači | EMI / Sony Music Entertainment |
| Članovi | Steve Harris Bruce Dickinson Dave Murray Adrian Smith Janick Gers Nicko McBrain |
Sastav
urediPrvobitna postava grupe izgledala je ovako;
- Steve Harris - basist (1975. do sada)
- Dave Sullivan - gitarist (1975.-1976.)
- Paul Di 'Anno - vokal (1975.-1976.)
- Terry Rance - gitarist (1975.-1976.)
- Ron Matthews - bubnjar (1975.-1977.)
Danas, Iron Maiden izgleda ovako;
- Bruce Dickinson - vokal (1982.-1994., 1999.- do sada)
- Dave Murray - gitarist (1976.- do sada)
- Adrian Smith - gitarist (1980.-1990., 1999.- do sada)
- Janick Gers - gitarist (1990.- do sada)
- Steve Harris - basist (1975.- do sada)
- Nicko McBrain - bubnjar (1983.- do sada)
Historija
urediGrupa je osnovan 1975. u istočnom Londonu od "ruke" basista Steve Harrisa, kojem se nekoliko mjeseci kasnije pridružio i gitarist Dave Murray. Danas, 30 godina kasnije, njih dvojica još uvijek sviraju kao članovi Iron Maidena.
Uspjeh
uredi
Nakon izdavanja albuma Iron Maiden 1980. godine, grupa uživa veoma velik komercijalan uspjeh i ubrzo se pridružuje najpoznatijim bendovima NWOBHMa (New Wave of British Heavy Metal). Iron Maiden se te godine pridružuje grupi KISS na njihovoj turneji Unmasked. Poslije turneje, Dennis Stratton je izbačen iz grupe zbog razmirica. Tada se grupi pridružio Adrian Smith.
Godine 1981. grupa je objavila svoj novi album Killers. Dvije pjesme sa tog albuma su rađene konkretno za njega, dok su ostale uglavnom Iron Maidenovi prijašnji radovi.
Sljedeći nivo
urediKao i kod mnogih drugih grupa, i u Iron Maidenu je bilo velikog konzumiranja alkohola. Međutim, većina članova nije koristila nikakve druge supstance, izuzetak biva vokalista Paul Di'Anno koji ima problema sa ponašanjem, uzrokovan uzimanjem kokaina. Baš u vrijeme kada Iron Maiden doživljava uspjeh i u Americi, performanse vokaliste opadaju, a 1981. ga zamjenjuje bivši Samsonov vokalista Bruce Dickinson.
Od samog početka Dickinson ne pokušava impersonirati Paula Di'Annoa već slijedi svoj stil. Prije Dickinsonovog dolaska, legendarni DJ Tommy Vance mu je savjetovao da se ne pridružuje Iron Maidenu, ali ga je Dickinson ignorirao. Dickinson je debitirao 1982. izlaskom albuma The Number of the Beast koji se svrstava među klasike heavy metal žanra. Album je bio uspješan u cijelom svijetu, a najuspješnije pjesme su "The Number of the Beast", "Run to the Hills" te "Hallowed Be Thy Name". Bend po drugi puta ide na svjetsku turneju, ovog puta posjetili su SAD, Kanadu, Japan i Australiju. Turneja postaje prepoznatljiva po kontroverzi sa strane religijskih grupa, koje tvrde da je Iron Maiden sotonistički bend. Optužbe su se uglavnom vrtjele oko pjesme "The Number of the Beast", a Steve Harris osporava optužbe tvrdeći da je ista pjesma bazirana na njegovom snu. Optužbe se pored svega nastavljaju. Skupina kršćanskih aktivista uništava Iron Maiden ploče (uključujući one od Ozzya Osbournea ) zapalivši ih. Ono što ne idu u ruku aktivistima je činjenica da je jedan od članova benda krščanin, Nicko McBrain, a on sam ne vidi nikakvih problema u pjesmi.
Iron Maiden se 1983. vraća snimanju studijskih albuma, te u samo nekoliko godina naredaju čak četiri albuma, Piece of Mind, Powerslave, live album Live After Death te Somewhere in Time kod kojeg se ističe uloga gitariste Adriana Smitha.
Albumi
uredi| Godina izlaska | Naziv | Izdavač |
| 1979 | The Soundhouse Tapes | Rock Hard Records |
| 1980 | Iron Maiden | EMI Records |
| 1981 | Killers | EMI Records |
| 1982 | The Number of the Beast | EMI Records |
| 1983 | Piece of Mind | EMI Records |
| 1984 | Powerslave | EMI Records |
| 1985 | Live After Death | EMI Records |
| 1986 | Somewhere in Time | EMI Records |
| 1988 | Seventh Son of a Seventh Son | EMI Records |
| 1990 | No Prayer for the Dying | EMI Records |
| 1992 | Fear of the Dark | EMI Records |
| 1993 | A Real Live One | EMI Records |
| 1993 | A Real Dead One | EMI Records |
| 1993 | Live at Donington | EMI Records |
| 1994 | Maiden England | EMI Records |
| 1995 | The X Factor | EMI Records |
| 1998 | Virtual XI | EMI Records |
| 2000 | Brave New World | EMI Records |
| 2002 | Rock In Rio | EMI Records |
| 2003 | Dance of Death | EMI Records |
| 2005 | Death On The Road | EMI Records |
| 2006 | A Matter of Life and Death | EMI Records |
| 2010 | The Final Frontier | EMI Records |
| 2015 | The Book of Souls | Parlophone Records |
| 2021 | Senjutsu | Parlophone Records |
Vanjski linkovi
uredi
