Ingot
Ingot je komad ili dio relativno čistog materijala, obično metala, koji je izliven u oblik pogodan za daljnju obradu.[1] U proizvodnji čelika, obično je ovo prvi korak među nedovršenim poluproizvodima pri izlivanju. Ingoti obično zahtijevaju drugu proceduru za obradu, poput hladne ili tople obrade, sječenja ili valjanja kako bi se dobio korisni krajnji proizvod. Nemetalni i poluprovodnički materijali pripremljeni u većim oblicima također se mogu nazivati ingoti, naročito ako su izliveni metodama zasnovanim na kalupima.[2] Ingoti plemenitih metala često se koriste kao sredstva za valutne rezerve, naprimjer u vidu zlatnih poluga.
Vrste ingota uredi
Metal, bilo čist ili u vidu legura, zagrijava se iznad njegove tačke topljenja te se izliva u polugu ili blok metodom hlađenja u kalupima. Polikristalni i monokristalni ingoti napravljeni su od poluprovodničkih materijala izvlačenjem iz istopljenog materijala. Njihova upotreba uključuje pravljenje fotovoltnih ćelija od silicijskih ingota isijecanjem ingota u ploče, koje su poznate kao vaferi.
Monokristalni uredi
Monokristalni ingoti (zvani poluga, engleski: boule) nekog materijala "rastu" koristeći metode poput procesa Czochralskog ili Bridgemanovu tehniku.
Poluge mogu biti poluprovodničke, za upotrebu u elektroničkoj industriji, ili neprovodnički neorganski spojevi za korištenje u industriji ili izradi nakita, npr. sintetički rubini, safiri i slično.
Monokristalni ingoti od metala se prave na sličan način kao i za izradu poluprovodničkih ingota visoke čistoće,[3] tj. rafiniranjem vakuumskom indukcijom. Takvi ingoti industrijskih metala su od velikog interesa zbog svoje velike čvrstoće, jer u njima nema granica između zrna. Metoda njihove proizvodnje je preko monokristalnih dendrita a ne preko jednostavnog izlivanja. Mogući vidovi upotrebe uključuju i proizvodnju turbinskih lopatica.
Legure bakra uredi
U Sjedinjenim Američkim Državama, bronzani i mesingani ingoti za industrijske svrhe počele su se izrađivati početkom 19. vijeka. Američka industrija mesinga počela je rasti i dostigla prvo mjesto u svijetu 1850tih.[4] Tokom kolonijalnog vremena industrije bronze i mesinga gotovo da i nisu postojale jer su Britanci zahtijevali da se sva bakarna ruda šalje u Ujedinjeno Kraljevstvo na obradu.[5] Ingoti na bazi legur bakra imali su težinu od oko 9,1 kg (20 funti).[6][7]
Također pogledajte uredi
Reference uredi
| Commons ima datoteke na temu: Ingot |
- ^ Chalmers, Bruce (1977). Principles of Solidification. Huntington, New York: Robert E. Krieger Publishing Company. ISBN 0-88275-446-7., str. 254.
- ^ Wu B.; Scott S.; Stoddard N.; Clark R.; Sholapurwalla A. "Simulation of Silicon Casting Process for Photovoltaic (PV) Application" (PDF).CS1 održavanje: više imena: authors list (link)[mrtav link]
- ^ Indium ingots Arhivirano 6. 1. 2009. na Wayback Machine, lesscommonmetals.com.
- ^ Innovations: The History of Brass Making in the Naugatuck Valley. Copper.org (25. august 2010). Pristupljeno 4. aprila 2016.
- ^ Innovations: Overview of Recycled Copper. Copper.org (25. august 2010). Pristupljeno 4. aprila 2016.
- ^ Platers' guide: with which is combined Brass world. Brass world publishing co., inc. 1905. str. 82–. Pristupljeno 4. 4. 2016.
- ^ Arthur Amos Noyes; Massachusetts Institute of Technology (1900). Review of American chemical research. str. 44–. Pristupljeno 4. 4. 2016.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)