Klaster interferona tipa 1, znan i kao IFN1@, je ljudski gen.[2]

IFN1@
Identifikatori
Aliasi
Vanjski ID-jeviGeneCards: [1]
Ortolozi
VrsteČovjekMiš
Entrez
Ensembl
UniProt
RefSeq (mRNK)

n/a

n/a

RefSeq (bjelančevina)

n/a

n/a

Lokacija (UCSC)n/an/a
PubMed pretraga[1]n/a
Wikipodaci
Pogledaj/uredi – čovjek

Uključen je u rak dojke, najčešći je karcinom među kineskim ženama. Interferon α (IFNα) koristio se za liječenje različitih tipovba raka, uključujući rak dojke, ali je njegova antitumorska aktivnost relativno niska, što značajno ometa njegovu kliničku primjenu. U ovoj studiji primijenjen je sistem za skrining biblioteke peptida Ph.D.-12 za identifikaciju kratkog peptida koji se specifično veže za ćelije raka dojke MCF-7. Spajanjem MCF-7 vezujućeg peptida (MBP) sa C-terminalom IFNα, konstruirana inženjeriranu fuzijska molekula IFNα-MBP (IMBP) i ovaj novi fuzijski protein primijenjen je u liječenju raka dojke. Otkriveno je da je IMBP pokazao značajno veću aktivnost od divljeg tipa IFNα u inhibiranju rasta ćelijaa i induciranju ćelijskee apoptoze. Osim toga, IMBP je pojačao terapijsku učinkovitost hemoterapije raka dojke na bazi doksorubicina, aktivacijom gena za zaustavljanje ćelijskog ciklusa i ćelijskih apoptoza, uključujući p53, p21, CDK2, ciklin A, kaspazu 9, Bcl-2 i Bax. Pojačana aktivnost sintetskog IMBP-a također je povezana s aktivacijom pretvarača signala i aktivacijom ciljnih gena transkripcije 1 (STAT1) na putu (STAT1, IFIT1, IFITM1 i MX1). Ovo istraživanje je procijenilo potencijalnu vrijednost sintetskog IMBP-a kao novog lijeka protiv raka dojke.[3]

Reference

uredi
  1. ^ "Human PubMed Reference:". National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.
  2. ^ "Entrez Gene: IFN1@ interferon, type 1, cluster".
  3. ^ Si-Jie Li , Chun-Shui Liu, Hai-Jun Li, Yan Li, Lei Zhou, Jin-Cheng Li, Yi-Chang Chen, Tian-Qi Su, De-Hai Yu (2017): A novel engineered interferon-α hybrid molecule increases anticancer efficacy of doxorubicin in breast cancer chemotherapy. Int J Oncol, 51(3):949-958.|pmid: 28677808|doi: 10.3892/ijo.2017.4062

Dopunska literatura

uredi