Hipertekst je intertekstualni dokument/sistem sa povezanim tehnološkim jedinicama, što klasična knjiga ne može pružiti. On je viši oblik tehnološkog razvoja prezentiranja grafičkih formata na daljinu. Prije svega, to je elektronička slika teksta ugrađena u računar i može se jedino unutar njega ostvarivati, mijenjati i čitati. Hipertekst je međusistemsko rješenje sa raznih područja informacijskog procesiranja kao što su: baze podataka, pretraživanje informacija i računarsko procesiranje informacija. Međutim, i tradicionalni tekst može biti djelimično nesekvencijalan u slučaju kada sadrži takve elemente, npr. fusnote, reference i sl., zato što čitalac može odrediti hoće li se zaustaviti i pročitati sadržaj na kojeg oznaka upućuje ili će nastaviti sa čitanjem teksta. Hipertekst je modularan, čime se želi naglasiti da on u određenom smislu nikada nije dovršen, jer se uvijek može dodati novi modul. Hipertekst ne mora biti potpun kako bi bio funkcionalan, te se može objaviti u stanju za koje autor smatra da je prikladno.

Vrste uredi

Postoje 2 vrste hiperteksta:

  • statički – hipertekst koji je predodređen i unaprijed zadan te se ne mijenja tokom rada
  • dinamički – hipertekst koji se kontinuirano mijenja u interakciji s korisnikom.

Primjena uredi

Najpoznatija primjena hiperteksta je globalni informacijski internetski servis World Wide Web (skraćeno WWW ili Web). Za objavljivanje hipertekstualnog sadržaja koristi se HTML (HyperText Markup Lanugage), a protokol koji se koristi zove se HTTP (HyperText Transfer Protocol).

Također pogledajte uredi

Reference uredi

Literatura uredi

  • Sapunar, Marko, Osnove znanosti o novinarstvu, Digitalni tisak, Zagreb, 2004.