Hidrofilija
Hidrofilija je prilično neuobičajen oblik oprašivanja, pri kojem se polen distribuira strujom vode, posebno u rijekama i potocima.
Hidrofilne vrste spadaju u dvije kategorije:
- (1) one koje polen distribuiraju na površinu vode. Naprimjer, muški cvijet ili polenovo zrno „Vallisneria“ oslobađaju se na površini vode, koje pasivno nose vodene struje; neki od njih na kraju stignu do ženskog cvijeta.
- (2) one koje ga distribuiraju ispod površine, npr. morske trave u kojima ženski cvijet ostaje potopljen u vodi, a polenska zrna se otpuštaju unutar vode.[1]
Površinsko oprašivanje uredi
Površinsko oprašivanje je češće,[2] i izgleda kao prelazna faza između oprašivanja vjetrom i prave hidrofilije. U njemu polen lebdi na površini i dopire do stigmi ženskog cvijeta kao u rodovima Hydrilla, Callitriche, Ruppia, Zostera, Elodea. Kod Vallisneria. muški cvjetovi se odvajaju i lebde na površini vode; prašnici su tako dovedeni u kontakt sa stigmama ženskih cvijetova. Površinska hidrofilija primjećena je kod nekoliko vrsta roda Potamogeton, kao i nekih morskih vrsta.[2]
Podvodno (submerzno) oprašivanje uredi
Vrste koje pokazuju pravu podvodnu hidrofiliju uključuju rod Najas, pri čemu su polenska zrnca teža od vode, a potonućem se hvataju za stigme izuzetno jednostavnih ženskih cvjetova,[2], kao kod Posidonia australis ili Zostera marina.[3] i Hydrilla.
Također pogledajte uredi
Reference uredi
- Cox, P.A. (1988). Hydrophilous pollination. Annual Review of Ecology and Systematics. 19. str. 261–279.CS1 održavanje: ref=harv (link)
Vanjski linkovi uredi
| Commons ima datoteke na temu: Hidrofilija |