Hidrofilija

Hidrofilija je prilično neuobičajen oblik oprašivanja, pri kojem se polen distribuira strujom vode, posebno u rijekama i potocima.

Primjer hidrofilne biljke je Vallisneria spiralis. Ženski cvjetovi privremeno dosežu površinu vode kako bi se osiguralo oprašivanje.

Hidrofilne vrste spadaju u dvije kategorije:

  • (1) one koje polen distribuiraju na površinu vode. Naprimjer, muški cvijet ili polenovo zrno „Vallisneria“ oslobađaju se na površini vode, koje pasivno nose vodene struje; neki od njih na kraju stignu do ženskog cvijeta.
  • (2) one koje ga distribuiraju ispod površine, npr. morske trave u kojima ženski cvijet ostaje potopljen u vodi, a polenska zrna se otpuštaju unutar vode.[1]

Površinsko oprašivanjeUredi

Površinsko oprašivanje je češće,[2] i izgleda kao prelazna faza između oprašivanja vjetrom i prave hidrofilije. U njemu polen lebdi na površini i dopire do stigmi ženskog cvijeta kao u rodovima Hydrilla, Callitriche, Ruppia, Zostera, Elodea. Kod Vallisneria. muški cvjetovi se odvajaju i lebde na površini vode; prašnici su tako dovedeni u kontakt sa stigmama ženskih cvijetova. Površinska hidrofilija primjećena je kod nekoliko vrsta roda Potamogeton, kao i nekih morskih vrsta.[2]

Podvodno (submerzno) oprašivanjeUredi

Vrste koje pokazuju pravu podvodnu hidrofiliju uključuju rod Najas, pri čemu su polenska zrnca teža od vode, a potonućem se hvataju za stigme izuzetno jednostavnih ženskih cvjetova,[2], kao kod Posidonia australis ili Zostera marina.[3] i Hydrilla.

Također pogledajteUredi

ReferenceUredi

  1. ^ Cox, P.A. (1988). Hydrophilous pollination. Annual Review of Ecology and Systematics. 19. str. 261–279.
  2. ^ a b c Chisholm 1911, str. 3
  3. ^ Cox 1988, str. 261–279.
  • Cox, P.A. (1988). Hydrophilous pollination. Annual Review of Ecology and Systematics. 19. str. 261–279.

Vanjski linkoviUredi