Anemofilija ili oprašivanje vjetrom je forma oprašivanja pri kojem se polen distribuira pomoću vjetra.[1] Gotovo sve golosjemenjače su anemofilne, kao i mnoge biljke u redu Poales, uključujući trave, Cyperaceae i Juncaceae.[1] Ostale anemofilne biljke su hrastovi, slatki kestenovi, joha i članovi porodice Juglandaceae (porodica hikorije ili oraha) .

Anemofilijski sindrom
Cvjetovi bilaka koje se oprašuju vjetrom, poput ovog hrasta (Quercus acutissima), manje su istaknuti od cvjetova koji se oprašuju insektima.
Anemofilne biljke, poput ovog bora (Pinus) proizvode velike količine polena koji se prenosi vetrom

Sindrom

uredi

Značajke sindroma oprašivanja vjetrom uključuju gubitak proizvodnje mirisa, nedostatak uočljivih cvjetnih dijelova (što rezultira neupadljivim cvjetovima), smanjenu proizvodnju nektara i proizvodnju ogromnog broja polenovih zrna.[2] Ovo ih razlikuje od entomofilnih i zoofilnih vrsta (čiji se polen šire insekti, odnosno kičmenjaci).

Anemofilna polenova zrna su lahka i neljepljiva, tako da se lahko prenose uobičajenim vjetrom. Dijametar im je oko 20-60num, iako polenova zrna vrsta roda Pinus mogu biti mnogo veća i mnogo manje gusta.[1] Anemofilne biljke imaju dobro istaknute prašnika, tako da je polen izložen struji vetra, a imaju i velike peraste žigove za lahko hvatanje polena u zraku. Polen s anemofilnih biljaka obično je manji i lakši od polena iz entomofilnih, s vrlo niskom hranjivom vrijednošću za insekte. Međutim, insekti ponekad sakupljaju polen iz stanišnih anemofiličnih cvjetova u periodima kada je visokoproteinski polen iz entomofilnih cvjetova oskudan. Anemofilni polen takođe može biti nenamjerno uhvaćen u polju pčela elektrostatski. Ovo može objasniti zašto, iako pčele ne primećuju cvjetove amputa, njegov cvjetni prah se često nalazi u medu napravljenom za vrijeme cvjetanja šimširovine. Za ostale cvjetove koji su uglavnom anemofilni primjećuje se da ih pčele aktivno posjećuju, pri čemu samotne pčele često posjećuju cvjetove trava, a veće medonosne pčele i bumbari često sakupljaju polen iz kukuruznih rese i ostalih žitarica.

Anemofilija je adaptacija koja pomaže u odvajanju muškog i ženskog reproduktivnog sistema jedne biljke, smanjujući efekte inbridinga.[3] Često prati dvodomost - prisustvo muških i ženskih reproduktivnih struktura na odvojenim biljkama

Alergije

uredi

Gotovo svi poleni koji su alergeni su od anemofiličnih vrsta.[4] Trave (Poaceae) su najvažniji proizvođači aeroalergena u većini umjerenih regiona, a nizijske ili livadske vrste proizvode više polena od visinskih ili močvarnih vrsta.[4]

Reference

uredi
  1. ^ a b c A. K. Shukla; M. R. Vijayaraghavan; Bharti Chaudhry (1998). "Abiotic pollination". Biology Of Pollen. APH Publishing. str. 67–69. ISBN 9788170249245.
  2. ^ Dave Moore (2001). "Insects of palm flowers and fruits". u F.W. Howard; D. Moore; R.M. Giblin-Davis; R.G. Abad (ured.). Insects on Palms. CAB International. str. 233–266. ISBN 9780851997056.
  3. ^ J. D. Ackerman (2000). "Abiotic pollen and pollination: ecological, functional, and evolutionary perspectives". Plant Systematics and Evolution. 222 (1–4): 167–185. doi:10.1007/BF00984101.
  4. ^ a b Jean Emberlin (2009). "Grass, tree, and weed pollen". u A. Barry Kay; Allen P. Kaplan; Jean Bousquet; Patrick G. Holt (ured.). The Scientific Basis of Allergy. Allergy and Allergic Diseases. 1 (2nd izd.). John Wiley & Sons. str. 942–962. ISBN 9781444300925.

Vanjski linkovi

uredi