Henrik I, kralj Engleske

Henrik I (1068 – 1. decembar 1135) bio je kralj Engleske od 1100. do 1135. Nakon smrti njegovog oca Vilima Osvajača 1087. godine, Henrikova starija braća Robert Curthose i Vilim Rufus su naslijedili Normandiju i Englesku, a on je ostao bez zemlje. Henrik je zbog toga zauzeo okrug Cotentin u zapadnoj Normandiji, ali su ga Vilim i Robert svrgnuli 1091. godine. Henrik je postepeno obnovio svoju moć u Cotentinu i sklopio savez sa Vilimom protiv Roberta. Henrik je bio prisutan kada je Vilim umro u lovu 1100. godine čime je došao na englesko prijestolje. Oženio se Matildom Dunkeld, ali je i dalje imao veliki broj ljubavnica sa kojima je imao mnogo vanbračne djece.

Henrik I
Kralj Engleske
Vladavina2. august 1100 – 1. decembar 1135.
PrethodnikVilim II
NasljednikStjepan
Krunidba5. august 1100.
Vojvoda Normandije
Vladavina28. septembar 1106 – 1. decembar 1135.
PrethodnikRobert II
NasljednikStjepan
SupružnikMatilda Dunkeld
Adeliza Louvian
DjecaMatilda, carica Svetog rimskog carstva
Vilim Adelin
Robert, grof Gloucestera
Alice Fitzroy
Gilbert Fitzroy
Matilda Fitzroy
Fulk Fitzroy
Sibila Normanska
Reginald de Dunstanville, grof Cornwalla
Robert Fitzedith, lord Okehamptona
Henrik Fitzroy
DinastijaNormanska dinastija
OtacVilim I, kralj Engleske
MajkaMatilda Flandrijska
Rođenje1068.
Selby, Yorkshire
Smrt1. decembar 1135 (u 67. godini)
Lyons-la-Foret, Normandija
Mjesto sahraneOpatija Reading

Robert je napao Henrika 1101. godine jer se nije slagao s tim da on postane kralj Engleske; ova vojna kampanja je završila njihovim izmirenjem. Ovaj mir je kratko trajao jer je Henrik napao vojvodstvo Normandiju 1105. godine te porazio Roberta u bici kod Tinchebraya. Henrikovu kontrolu nad Normandijom su osporili Luj VI, Balduin VII, grof Flandrije i Fulk, grof Anjoua, koji su podržavali tvrdnje Robertovog sina, Guillaumea Clitona, i podržavali pobunjenike u vojvodstvu od 1116. do 1119. godine. Nakon Henrikove pobjede u bici kod Bremulea, sklopljen je povoljan mirovni sporazum sa Lujem 1120. godine.

Henrik je bio oštar i efikasan vladar, koji je vješto manipulisao baronima u Engleskoj i Normandiji. U Engleskoj je promijenio postojeći anglosaksonski sistem pravde, lokalne samouprave i oporezivanja, i ojačao ga sa dodatnim institucijama, uključujući kraljevski trezor i putujuće sudije. Normandija je također imala putujuće sudije i centralni trezor. Mnogi novi službenici su bili ljudi nejasnog porijekla, a ne pripadnici porodica visokog statusa, i ubačeni su kao administratori. Henrik je ohrabrio crkvenu reformu i postao upetljan u ozbiljan spor sa nadbiskupom Anselmom Kenteberijskim 1101. godine, ali je sve riješeno kompromisnim rješenjem 1105. godine.

Henrikov jedini legitimni sin i nasljednik, Vilim Adelin, se utopio u brodolomu prilikom prelaska Engleskog kanala 1120. godine. Henrik se nakon toga oženio sa Adelizom, nadajući se da će imati još jednog zakonitog sina, ali mu ona nije rodila djecu. Kao odgovor na to, Henrik je proglasio svoju kćerku Matildu svojim nasljednikom i vjenčao je sa Gotfridom, grofom Anžuja. Henrik je umro 1. decembra 1135. godine nakon sedam dana bolesti. Uprkos njegovoj volji da ga naslijedi Matilda, kralja je naslijedio njegov nećak Stjepan što je rezultiralo građanskim ratom poznatim kao Anarhija.

Rani život (1068–1099) uredi

Djetinjstvo (1068–1086) uredi

Henrik je rođen u ljeto 1068. godine u gradu Selby u Yorkshireu, Engleska. Njegov otac, normanski vojvoda Vilim, je nakon invazije 1066. godine postao kralj Engleske. Ova invazija je stvorila anglo-normansku elitu koja je imala imanja sa obje strane Engleskog kanala. Ti anglo-normanski baroni su imali bliske veze sa Kraljevinom Francuskom, koja je tada bila labava politička zajednica mnogih okruga i gradova pod minimalnom kontrolom kralja. Pošto je njegova majka, Matilda Flandrijska, bila unuka francuskog kralja Roberta II, Henrik je dobio ime po njenom stricu francuskom kralju Henriku I. Dosta je ličio na svoju stariju braću Roberta, Rikarda i Vilima. Pošto je bio najmlađe dijete očekivalo se da bude biskup, pa je dobio jako dobro obrazovanje u katedrali Salisburi.

Vanjski linkovi uredi